Treniranje strogoće preko leđa sportaša nije samo Hajdukov niti nogometni specifikum. Nešto slično, ako ne i gore, doživio je i naš ponajbolji mladi rukometni reprezentativac Domagoj Duvnjak ovoga ljeta kada je bez znanja matičnog CO Zagreba potpisao predugovor s njemačkim bundesligašem Hamburgom.
Premda pod ugovorom sa Zagrebom, on se “zakleo na vjernost” klubu iz najveće njemačke luke. Zoran Gobac i direktor Bartol Kaleb dobili su mali slom živaca i zaprijetili mladoj nadi da će ga prebaciti u drugu Zagrebovu momčad. Tako je i bilo i Duvnjak je neko vrijeme trenirao s rezervama i mladim igračima iako je svima i danas jasno da je on jedan od najboljih svjetskih igrača, što je i pokazao nakon što je s “happy-endom” okončana trakavica koja je trajala gotovo čitavo ljeto.
Djelatnici CO Zagreba su bili odlučili ići do kraja, Duvnjaku je prijetilo ispadanje i iz reprezentacije (iako to ni Gobac niti itko drugi nije javno spominjao).
Domagoj je pomirljivo radio i trenirao, pametno nije istrčavao s teškim optužbama ili izjavama i problem je riješen na obostranu, bolje rečeno trostruku korist. “Dule” je otišao u željeni klub, HSV je dobio strašnog igrača, a CO Zagreb je, dijelom i prijetnjama, izlicitirao rekordni transfer od 1,1 milijun eura.
Vuk sit, koze na broju, svi sretni i zadovoljni. No, što bi bilo s Duvnjakom i nastupom na Euru da je nešto pošlo po zlu? I to se moglo dogoditi da su Nijemci Duvnjaka malo manje željeli.