U subotu navečer na zagrebačkom Laništu sve je neodoljivo podsjećalo na zimu 2009. i Svjetsko prvenstvo u rukometu održano u Hrvatskoj. Velikoj rukometnoj fešti i kvalifikacijskoj utakmici protiv Mađarske nazočilo je gotovo 15 tisuća gledatelja. Skoro puna Arena pozdravila je pobjedu rukometaša, kojom je praktično potvrđen plasman na Euro u Danskoj sljedeće godine. Kakvo bi to Europsko prvenstvo bilo kad na njemu ne bi bilo najboljih na svijetu!?
'Igrajte za nju, našu voljenu, nek jače kuca to srce vatreno...' orilo se iz tisuća grla kad je Arena pozdravila svoje ljubimce koji im godinama s velikih natjecanja donose samo lijepe vijesti. Predstavljanja naših igrača prilikom ulaska na teren bilo je posebno impresivno uz vatromet i scenografiju kakvu je Arena nedavno imala prilike vidjeti tijekom K-1 turnira na kojem je slavio Mirko Cro Cop Filipović. Uz zvuke naslovne teme iz Rockyja „Gonna Fly Now“ naši su ušli na teren i pokupili frenetične pozdrave. Naravno, najglasnije su pozdravljeni „veterani“ koji su već godinama u reprezentaciji i potpisnici najvećih uspjeha od Portugala 2003. Igor Vori i Blaženko Lacković prije svega, no ništa slabije nisu dočekani ni Domagoj Duvnjak, Mirko Alilović, Drago Vuković, Zlajo Horvat...
I baš kao što je pjevao Rocky, naši su igrači poletjeli terenom odlučni da Mađarima vrate za poraz u Veszpremu.
Tako je i bilo...
- Nismo imali neki posebni motiv, motiv su bili ovi divni navijači kojima se moramo zahvaliti za prekrasnu atmosferu. Motiv je bio i poraz u prošloj utakmici i činjenica da smo morali pobijediti s većom razlikom. Srećom, uspjeli smo, puno smo bolje igrali i ostvarili cilj. Dobro smo se osjećali, dobro smo igrali, ponavljam, ponajprije zbog divnog ugođaja i pune Arene, rekao je Domagoj Duvnjak koji je zabio sedam pogodaka.
Kompletni program i bogati happening u Areni trajali su više od šest sati. Za vrijeme trajanja utakmice, ali i puno prije toga navijači su s vanjske strane tribina, na „prstenu“ oko dvorane i na hodnicima imali prigodne sadržaje za najmlađe kao i štandove HRS-a na kojima su mogli upotpuniti navijačke rekvizite.
- Igrali smo odlično, puno bolje nego u Mađarskoj i bez ozlijeđenih Gojuna i Bičanića. Kakva je razlika između te dvije utakmice? Ta što ovdje suci nisu dopustili grubu igru. Sada smo ipak pokazali da smo bolja i kvalitetnija momčad. Prvi smo u skupini, to je najvažnije i uz dvoje sljedeće pobjede ostajemo na prvom mjestu. Moramo još osvojiti ta četiri boda, a u to uopće ne sumnjam, rekao je kapetan Igor Vori koji je opet odradio veliki posao na crti.
Prava je šteta što uvodnoj utakmici između kadetske i juniorske reprezentacije nije svjedočilo više gledatelja koji su počeli u velikom broj pristizati dva sata uoči utakmice s Mađarima. Klinci su prikazali utakmicu kakve se ne bi posramili niti neke seniorske momčadi. Za dostojne nasljednike današnje reprezentacije zaista ne treba strahovati. Budućnost hrvatskog rukometa je sigurna. Isto kao što je sigurna i nepromjenjiva bezgranična ljubav naših navijača prema rukometu.
Zagrepčani su to još jednom potvrdili, i ne samo oni već i brojni navijači koji su u Arenu došli iz cijele Hrvatske.