Komentare je, kao što je i obećao, ostavio za sebe. U svom tipičnom šeretskom stilu samo je dobacio:
- Žao mi je, nisam stigao na početak, imao sam trening sve dosad.
Imao je živaca do neba, slikao se sa stotinu fanova, potpisao desetke autograma, no po starim ranama nije želio kopati.
Bolji scenarij jedne nevažne utakmice ni najveći optimisti ne bi mogli smisliti. Pojavljivanje vanzemaljaca u Caja Magici - da, povratak Elvisa Presleyja - da... No, ukazivanje Balića nakon svega što se dogodilo zadnja dva mjeseca?! To nitko nije niti sanjao. Lijepo je ipak da je došao. „Kako je dobro, vidjeti te opet, za ona dobra, dobra, dobra stara vremena. Legenda ostaje legenda.
Kao što je obećao, Modrić je našao je rupu u prenatrpanom Realovom i osobnom rasporedu i došao podržati naše reprezentativce koji su slavili protiv „faraona“ rezultatom 24-20. Time je pokazao da je vrhunski gospodin i da cijeni ono što naši rukometaši godinama postižu na velikim natjecanjima. Nisu svi nogometaši razmažene zvijezde.
- Uvijek pratim naše rukometaše, kako i ne bih? Ljudi su toliko toga postigli i osvojili. Došao bih i prije, došao bih opet, no stalno sam s Realom u pogonu. Šteta što odlaze iz Madrida u Zaragozu jer bih sigurno opet došao, rekao je iznimno raspoloženi Modrić.
U društvu supruge, koja mu je sjedila s desne strane, i predsjednika HRS-a Sandija Šole ušao je u dvoranu pola sata prije početka utakmice i sjeo u prvom redu do parketa. Cijelo je vrijeme komunicirao sa Šolom sve do početka ogleda, a i tijekom utakmice. U redu iza njih sjedili su Zoran Gobac, tajnik HRS-a Poljak i ostali članovi vodstva HRS-a.
Svaka čast malom velikom majstoru kojem nije bilo ispod „kraljevske časti“ doći pružiti podršku Voriju, Lackoviću, Duvnjaku, Čupiću, Aliloviću...
Na predstavljanju naše momčadi Luka je zapljeskao pri spomenu svakog igrača i odgledao utakmicu do kraja. Za podsjećanje, Luka je tako bio došao podržati naše sportaše i na OI u Londonu.
Da, Luka je zaista bio lijepo iznenađenje. No, prava euforija nastala je tijekom poluvremena. Dok je on razgovarao s hrvatskim novinarima, na tribinama je nastalo neviđeno komešanje, svi su se sjatili prema jednom mjestu. Pogled ispod oka... Zar je moguće, sigurno nam se priviđa?! To nije istina, no oči nas ne varaju, Ivano Balić „ušuljao“ se na isti dio tribina na kojima je dotad sjedio Madrić, prišao je ljudima iz vodstva HRS-a i srdačno se pozdravio sa svima.
Jedna oveća nestašna hrvatska ekipa na tribinama bila je skandirala njegovo ime tijekom prvog dijela. Provocirali su i zezali - „Ivano Balić, javi se“. I on se zaista ukazao! Da, čuda se ponekad zaista događaju.
Inače, utakmica samo po sebi nije imala veću težinu nakon pobjede Španjolaca nad Mađarskom. Da su Golužini igrači i poraženi, pobjeda nad Španjolskom u zadnjem kolu donijela bi im prvo mjesto u skupini. Dečki ipak nisu htjeli kompromitirati sve što su dosad dobro učinili. Odradili su posao u skladu s očekivanjima iako igra nije bila ni približno na nivou kao protiv Mađarske. No, samo se pobjede broje. Zapravo, broji se samo povratak legende Balića u jato, broji se i korektna gesta velikog Luke Modrića. Obojica su zaslužila naklon do poda. Vrhunski sportaši i vrhunska gospoda...