Hrvatska dugoprugaška plivačica Dina Levačić (22) u utorak je preplivala Molokai kanal, odnosno dionicu u havajskom akvatoriju od otoka Molokai do otoka O'ahu, dugu 42 kilometra, za što joj je trebalo više od 12 sati.
Na ovu avanturu Dina je krenula nešto iza 18 sati po lokalnom vremenu i sa svitanjem došla na cilj, nakon što se više od 12 sati borila s nemirnim morem i višemetarskim valovima. Na putu prema ostvarenju njezina cilja nije ju zaustavio ni ubod meduze.
Dinu Levačić je cijelom dionicom pratio kajak, u kojem su se veslači izmjenjivali, te brodica na kojoj su svaki njezin zaveslaj budno pratili njezin otac Mladen i majka Željana.
"Bako, USPILA SAN. Sretan Ti rođendan," napisala je Dina na svojoj facebook stranici uz fotografiju na kojoj drži hrvatsku zastavu, vidno iscrpljena, ali sa sretnim i zadovoljnim izrazom na licu.
Za ovaj pothvat naše mlade dugoprugašice trebalo je puno hrabrosti te snage, kako mentalne tako i psihičke, što je i sama Dina priznala.
'Iako sam pred start znala sa čim se sve mogu suočiti, gotovo sve se i dogodilo. Već nakon prvog kilometra, vjetar je počeo snažno puhati i do samog cilja njegova snaga se nije mijenjala. Valovi su na trenutke prelazili i tri metra, zbog čega je brod sa mojom pratnjom morao biti na sigurnoj udaljenosti.
Nakon pet sati plivanja, upala sam u skupinu meduza.To je bio ključni trenutak, da li odustati ili krenuti dalje. Bolovi su bili snažni i bojala sam se mogu li nastaviti. Kajakašica Shelly je tada imala ključnu ulogu, bodrila me toplim, iskrenim riječima kao mama, prskala sprejem da lakše podnosim bol. Njeno iskustvo u ovakvim prilikama je bilo presudno. Povjerovala sam joj i odlučila krenuti dalje, od pića do pića svakih 15 minuta. Iznenadila sam samu sebe, jer me ni ruke ni leđa ništa ni nakon sedam sati plivanja nisu boljela, što mi je dalo dodatno samopouzdanje.
Bilo je malo problema sa mučninom, što nije neočekivano, ali je kratko trajalo, jer je uslijedio novi susret s meduzama i time sva bol koja je bila u meni, ostala je zasjenjena novom boli od meduza. Krema kojom sam se prije starta namazala, onemogućila je ulazak njihovog otrova u moje tijelo i time su reakcije bile manje. Ne želim ni pomisliti, kako bi bilo bez svega toga. Mojoj posadi je ovaj put možda bilo i gore nego meni, vjerujte!!!
Čim je počelo svitati, novi optimizam se javio u meni. Na horizontu u daljini, između valova, ponekad sam mogla vidjeti svjetlo. No, tada se i morski svijet počeo buditi. Prvo jedan mali morski pas, koji je prošao nezainteresirano pored mene, a nakon toga skupina njih koji vjerovatno idu u "vrtić".
Adrenalin je porastao, a ja sam pribrana nastavila plivati uz mog kajakaša, koji je vukao uređaj koji odašilje elektromagnetske valove i za mene je to bila sigurna zona. Približavajući se obali, kontra struja je postala sve snažnija, ali zaveslaj po zaveslaj i uspjela sam izaći na obalu, napisal je Dina na Facebooku o svom nevjerojatnom pothvatu.
Inače, Dina je isplivala drugo najbolje žensko vrijeme i sedmo ukupno, a posebnu zahvalu uputila je cijeloj ekipi Kaiwi channel association, kao i vlastitoj pratećoj ekipi, koja je uspjela preživjeti ove teške uvjete, a posebno 'hvala' uputila je svima koji su bili uz nju i uputili joj nebrojene poruke.
U prvom satu po objavljivanju završetka ovog velikog pothvata, Dinina stranica je zasuta sa više od 500 čestitki.