ZAGREB - Kad se 23. veljače 2014. godine, posljednjeg dana sljedećih Zimskih olimpijskih igara u Sočiju budu dijelile zahvalnice, nitko se neće sjetiti zasluga dvojice pokojnih sovjetskih vođa Staljina i Hruščova za razvoj tog ruskog crnomorskog grada.
Da Staljin dvadesetih godina prošlog stoljeća za gradnju svoje dače (vikendice) nije odabrao baš taj dio crnomorskog primorja, te da Hruščov tridesetak godina kasnije nije Krim pripojio Ukrajini (te tako nagnao Ruse da potraže novu crnomorsku destinaciju za ljetovanje), Soči bi danas bio anonimni provincijski gradić, a ne olimpijski grad s 400.000 stanovnika i najveće gradilište svijeta.
Soči je i danas odmaralište dvojice najmoćnijih ljudi Rusije, predsjednika Medvedeva i premijera Putina, koji nisu žalili novca, ljudi i vremena da međunarodnoj zajednici 34 godine nakon moskovskih (bojkotiranih) Igara prikažu novo lice svoje zemlje.
- Uopće ne sumnjam da će Igre u Sočiju biti uspješne. Taj je događaj za Rusiju toliko važan da će organizatori učiniti apsolutno sve što je potrebno kako bi zadovoljili očekivanja - rekao je kanadski član Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Dick Pound.
Ukupno će u olimpijska borilišta biti uloženo fantastičnih sedam milijardi dolara, gotovo dvostruko više nego u Pekingu. I to ne zato što Rusi grade luksuzna sportska zdanja, već zato što u Sočiju nije bilo apsolutno nijednog objekta koji bi zadovoljavao kriterije MOO-a, sve je trebalo graditi iz temelja.
Unatoč tome, zahvaljujući angažmanu 16.000 građevinara, Soči bi za Igre trebao biti spreman već 2012. godine, kad će alpski skijaši utrkom za Europski kup prvi isprobati olimpijske staze.
- Novac za izgradnju objekata i organizaciju već smo osigurali i nema nikakvog rizika od nestašice - kaže Dmitrij Černišenko, predsjednik Organizacijskog odbora, koji raspolaže s dodatnih 1,8 milijardi dolara.
Rusi se vole hvaliti da će sočijske ZOI biti najkompaktnije u povijesti, misleći na relativno male udaljenosti između borilišta. Za razliku od Vancouvera, koji je od Whistlera (poprištu natjecanja u alpskim i nordijskim disciplinama) udaljen 120 kilometara, zimovalište Krasnaja Poljana (ne treba ju brkati s Tolstojevom Jasnajom Poljanom) od centra Sočija udaljeno je samo 40 kilometara ili 28 minuta vožnje prigradskom željeznicom.
- Prvo se možete okupati u Crnom moru, a potom nakon 24-minutne vožnje vlakom skijati u planinama - opisuje sočijski gradonačelnik Anatolij Pahomov, da bi se Černišenko nadovezao:
- To je naša prirodna prednost. Imali smo sreće sa zemljopisnim položajem. Ali, imamo mi i topove za zasnježivanje i kompletan ‘plan B’, za slučaj da vrijeme ne bude kooperativno.
Topovi će tijekom sljedećih ZOI ipak vjerojatno “zašutjeti”, jer alpinci će svoje utrke započinjati na 2650 metara nadmorske visine, odnosno čak 400 metara iznad olimpijskog Whistlera.
Jedinstvena je ocjena da su Igre u norveškom Lillehammeru 1994. godine u svakom pogledu bile najbolje u povijesti. Rusi su uvjereni da ih mogu nadmašiti.
Rogge: Usporite stazu za bob i sanjkanje
Smrt mladog gruzijskog sanjkaša Nodara Kumaritašvilija nagnala je predsjednika MOO-a Jacquesa Roggea da šefa organizacije u Sočiju Dmitrija Černišenka zamolio da olimpijska staza za bob/sanjkanje/skeleton bude ponajprije sigurna.
Konstruktori su odmah reagirali najavom da će njihova staza biti za 10-15 km/h sporija nego ona u Whistleru, na kojoj je stradao Kumaritašvili.
- Izvući ćemo pouke iz tragedije u Vancouveru. Sigurnost sportaša će nam biti svetinja - rekao je Černišenko.
Volonteri, gdje ste!?
Jasno je da organizacija svih olimpijskih igara počiva na volonterima. U Vancouveru ih je bilo čak 25.000, pa se procjenjuje da bi ih toliko moralo biti i u Sočiju. Međutim, problem je što u Rusiji ne postoji tradicija volontiranja, pa su organizatori pokrenuli široku regrutaciju od Sibira do Ukrajine.