Ivano, dobrodošao u klub 'Nogom u stražnjicu' KALEB: Objašnjenje Goluže je degutantno!

Dan nakon izostavljanja Ivana Balića s reprezentativnog popisa , prvi put nakon 11 godina koje će bez imalo dvojbe ostati upamćene kao Balićeva era, ugledni rukometni djelatnici i zaslužnici bili su zatečeni.

Flegmatično otpisivanje čovjeka koji je postao sinonim hrvatskog rukometa i koji je dvaput proglašen najboljim rukometašem svijeta, a u izboru navijača i najboljim u povijesti, nova je pljuska u lice zlatnoj generaciji.

Navikli smo da najveći proizvođači medalja u povijesti hrvatskog sporta jedan po jedan odlaze bez stiska ruke, zahvale i dostojanstvenog oproštaja, ali šutiranje najvećeg dovoljno je šokantno da, primjerice, danski dnevnik DR napiše “ Goluža odbacio zvijezdu”, a poljska televizija TVN24 komentira: “Sramota hrvatskog sporta: riješili se legende, kao da Argentina otpiše Messija”.

Bivši izbornik Lino Červar nije se htio svrstati ni na jednu stranu. Potpisnik svih odličja od Portugala 2003. do Austrije 2010. poručuje “ipak su to moji bivši igrači”, ali odluka ga je zatekla.

- Mislim da se od mene ne može očekivati presuda, no Goluža je izbornik i još će morati objasniti svoju ideju, viziju i ovu odluku. I sâm sam imao s Balićem strastvene polemike, on je temperamentan igrač, ali to nikad nije došlo do tako ozbiljnog stupnja.

Legendarni “Mago di Umago” nije nam htio odgovoriti na pitanje bi li on zvao Balića da je na Golužinom mjestu.

- Ha, nećete me uvući u polemiku (smijeh). Ne želim kompromitirati nikoga od njih dvojice. Jasno je da je Balić napravio ogromne stvari za hrvatski sport, s njime smo postigli rezultate za Guinnessovu knjigu rekorda. No, slažem se da su veliki igrači zaslužili ljepši način za odlazak i velebni oproštaj. Iako, ne volim tu riječ - oproštaj. Nikad nije kasno za povratak i ne treba bacati koplje u trnje - dodao je Červar.

Nikša Kaleb jedan je iz, kako je sam naziva, ekipe “Nogom u guzicu”. Od svetog dresa oprostio se naprasno i ne svojom voljom, prije Olimpijskih igara u Pekingu, pa dobro zna kako se Balić osjeća.

- Kad se sretnem s nekim iz tog društva - Špremom, Zrnićem, Davorom, Renatom, Džombom, Špoljarićem, kumom Perom ( Metličićem), smijemo se i uživamo, i ne pričamo o tome. Bole nas koljena, bole ramena, zglobovi, ali na sreću, nemamo problema s kičmom. Ja bih Ivana sigurno zvao, ali kako nemam privilegiju biti na mjestu izbornika, objašnjenja bi trebao dati Slavko.

U priču o podmlađivanju Kaleb ne vjeruje.

- Svaki posao ima pravila i principe. Zar bi svi preko 28 godina trebali izletjeti iz reprezentacije, s obzirom da je tako bilo u slučaju Špoljarića? Opravdanje da se nije moglo doći u kontakt s Ivanom, a osobito “objašnjenje sitnim slovima ispod” da bi bio pozvan na popis od 28, degutantno je. Najbolji igrač svijeta ne stavlja se na širi popis, nego u prvih sedam. Ponavljam, njegova je nesreća što nisam izbornik (smijeh).

Nezaboravni Kina Kaleb žali što se rukometni čelnici ne žele povesti za drugim sportovima i nagraditi svoje zaslužne igrače.

- U nogometu, vaterpolu i plivanju na čelna mjesta dolaze bivši igrači koji su igrajući širom svijeta naučili jezike i ne bulje k’o tukci u prazno kad se rukuju s nekim. Takvi su sa svojim rezultatima postali brend i jake su ličnosti u Hrvatskoj i izvan nje. U rukometu, nažalost, nije tako.

I legendarni Patrik Ćavar je doživljavao neugodnosti pri odlasku iz reprezentacije. Tvrdilo se da se ne želi odazvati, a zapravo mu tijelo više nije dopuštalo.

- Bilo je svakakvih prozivanja, a meni su pucali mišići i to je bio jasan znak da je moje vrijeme prošlo. Ne igra se tu ni za Savez, ni za Gopca, ni za trenere, nego za 4,5 milijuna ljudi koje predstavljaš. Ivano nije bilo tko i treba nam za sve ovo dati objašnjenje - zaključio je Ćavar.