Da su barem, kojim sretnim slučajem, hrvatski rukometaši pošteno poraženi od Španjolske u zadnjoj utakmici natjecanja u skupini D, rekli bismo - bravo dečki, dajte ruke pulenima Valera Rivere, recite im da su bili bolji i bio bi to također sretan dan za hrvatski rukomet.
Čudno je izreći rečenicu takvog sarkastičnog sadržaja, no to je zaista tako. Sretni bismo bili i da su izgubili! Ovako, naši su dečki pobijedili rezultatom 27-25 i svjesno izabrali teži put prema željenom polufinalu preko Bjelorusije i zatim u četvrtfinalu preko Francuske.
Da su naši kalkulirali kao što je to u dobrom dijelu utakmice činila domaća momčad, barem se tako činilo, igrali bismo u puno boljem dijelu ždrijeba i imali bismo lakši put do polufinala bez naše “crne mačke” Francuza.
- Ja sam igrao pošteno, moja je savjest mirna i samo tako i znam, znam da su mnogi radili oko nas neke kalkulacije da bi nam poraz donio bolji put ka završnici. No, meni je bitno da uvijek igram sportski i da mirno spavam. Nema veze, idemo na Bjelorusiju pa vjerojatno na Francusku. Pokušat ćemo ih proći, no ne smijemo razmišljati da ćemo lako s Bjelorusima. To bi moglo biti kobno - rekao je Drago Vuković nakon još jedne pobjede kojom je Hrvatska na SP-u ostala neporažena. Nadamo se da će tako ostati - barem još sljedeće dvije utakmice i da ćemo proći Rutenkine Bjeloruse, a konačno nakon toga u velikoj i važnoj utakmici dobiti Francuze.
Povijest se opet ponovila, Madrid je po mnogočemu u subotu navečer nalikovao na njemački Mannheim, gdje su u siječnju 2007. na SP-u, igrači tadašnjeg izbornika Line Červara, u zadnjoj utakmici drugog kruga također sa Španjolskom igrali istu ovakvu utakmicu s krucijalnim ulogom.
Tada su se napadači jedne i druge momčadi praktično trudili izgubiti kako bi u četvrtfinalu izbjegli Francuze. Lopte su u Mannheimu letjele metar preko gola, pucalo se doslovno u prsa vratarima. Mnogi će se sjetiti kako je Venio Losert zbog toga otvoreno “demonstrirao”. Bila je to farsa od utakmice u prvom dijelu te su naši navijači, kojih je bila puna dvorana, zviždali iz petnih žila. Na poluvremenu je Ivano Balić u svlačionici rekao da se ne želi prostituirati. Naši su pobijedili (29-28), išli su na Francuze i, nažalost, polufinale nisu vidjeli. S devet pobjeda i tim jednim porazom bili su tek peti.
Sada im se to opet ponovilo, dojma smo da su nas Španjolci opet namagarčili jer njihova igra tijekom većeg dijela utakmice nije baš bila apsolutno na njihovoj uobičajenoj razini. No, dopušteno je i mišljenje da jednostavno nisu imali svoj dan. Recimo da je tako iako im je konačna statistika udaraca na vrata poražavajuća, samo 47 posto (25/53). A u dosadašnjim je utakmica bila točno 64 posto. Ponajbolji vratar svijeta Arpad Šterbik imao je samo šest obrana na utakmici, a treneru Valeri nije palo na pamet da ga mijenja. S dva igrača manje naši su igrači (Horvat) u jednom trenutku presjekli domaći napad. I tako dalje, i tako dalje... Bilo je tu još dosta zamijećenih sumnjivih “poteza”, no što je tu je.
- Mi smo igrali jako loše, obrana nam se raspadala, bila nam je to najlošija utakmica na prvenstvu. Poraz nije ugodan i uopće ne razmišljam da sad imamo lakši ždrijeb. To je ionako relativno. Pogledate li malo prošle utakmice, mi s Francuzima već dulje vrijeme imamo pozitivan skor. Nigdje ne piše da će nam biti lakše sa Srbijom i kasnije s Nijemcima ako prođemo - rekao je Arpad Šterbik.
Bitno je da se naši nisu doveli u situaciju da ih se napada za nečiste radnje pa makar ranije otišli s prvenstva.
Inače, utakmici u Caja Magici prisustvovala je cijela momčad Atletico Madrida, naravno, ne nogometnog već onog Balićevog. Ivano je sjedio na istom dijelu tribina kao i dva dana prije, u jednom mu je trenutku prišao Blaženko Lacković, koji je bio na tribinama dok je Marino Marić bio među Golužinih 16.
“Gore ne može”, reći ćemo zato jer je Manuel Štrlek najvjerojatnije izgubljen do kraja prvenstva.
- Bacio se na jednu loptu i mislim da je prst otišao. Morat ćemo se stisnuti i probati sve što je u našoj moći. Meni je najvažnije da mogu biti ponosan na svoje dečke koji su se opet borili do kraja - rekao je Goluža s dvojakim emocijama.
Ozlijedio se i Damir Bičanić tako da je momčad doslovno preko noći pretvorena u malu bolnicu. Kao da Lacković nije bio dovoljan...
Marko Kopljar nije plakao zbog Francuske, upravo suprotno:
- Pokazali smo da možemo dobiti domaćina na njihovu terenu, možemo onda bilo koga drugog. Uopće ne razmišljam o Francuskoj, želimo li nešto napraviti, moramo pobijediti svakoga i to ćemo pokušati. Dat ćemo barem sve od sebe...