ZAGREB - Desetljećima već Zoran Gobac uspješno vodi bivšeg europskog prvaka CO Zagreb. Došao je trenutak rastanka s klubom koji je stvorio, a uskoro se povlači i iz rukometa općenito. “Na kraju mandata odlazim i iz HRS-a.” Dosta je bilo naslovnica, putovanja, vječite borbe na svim frontovima? Gobac se posvećuje unucima Zari i Tončiju!?
- I ja sam saznao iz medija, nismo razgovarali. Ne znam motiv, očito mu se prelila čaša. U klubu je gotovo tri desetljeća, to mu je prva ljubav. Odluka je čudna, možda ga je razljutilo sve to što se događa oko (ne)gradnje rukometnog doma. Možda se osjeća sukrivcem, ima grižnju savjesti - rekao je direktor kluba Bartol Kaleb pokušavajuću opravdati Gopca. No, onda je dodao:
- Možda mu je dosta borbe u klubu i ostao bi u Savezu, gdje teku med i mlijeko. No, to ne može tako. On je i u HRS-u kao predstavnik kluba, onda bi i iz Saveza morao odstupiti.
S Kalebovim objašnjenjem ne slažu se u HRS-u. Pojasnio je to glavni tajnik Damir Poljak:
- Direktor se zabunio. Takvo tumačenje ne izlazi ni iz kojeg normativnog akta HRS-a. Ni predsjednik Sandi Šola ni članovi UO Anto Đapić, Željko Udovičić i Dinko Vuleta nisu ‘delegati’ klubova. Gobac normalno može ostati član UO HRS-a i koordinator za muški rukomet. A zašto je Gobac rekao da odlazi iz kluba? To zna samo on.
S obzirom Kalebove riječi, nešto je u CO Zagrebu “puklo”. Samo se čini. Nesporazuma između Kaleba i Gopca - navodno nema.
Novi trener Nenad Kljaić također je iznenađen:
- Zoranu je pukao film. Svašta su mu obećali, dovedi Balića i druge, sve će se srediti, sagraditi dom... Kad se trebalo ostvariti i realizirati, svi su se pravili grbavi. Gobac je taj koji je klub doveo iz druge ‘Jugo’ lige do prvaka Europe. Iako se nisam baš uvijek s njim slagao, to nitko ne može osporiti. Mogu shvatiti odluku i priznajem da sam zabrinut što će biti ako on zaista ode.
“Kljun” je s pravom zabrinut. Samo da ne bude po onoj staroj Luja XV. i madame de Pompadour: “Poslije mene potop”.
‘Zna se’, ‘mi (ne) mislimo ozbiljno’
U istom danu ostavke su najavili Vlatko Marković i Zoran Gobac. Zdravko Mamić je tako nešto izrekao već nekoliko puta, zadnji put u prosincu 2009., kada je “odlazio” zbog navijača. Markovićeva je izrečena prilikom susreta s predsjednikom RH Ivo Josipovićem: “U prosincu bih mogao otići”.
Mamić se ponavlja, Marković se još nije odlučio, Gobac je bio decidiran: “Dajem ostavku u klubu, a uskoro odlazim i iz HRS-a”. No, i Gopčeva se ostavka može protumačiti tek kao formalni čin. On će, bez obzira na izrečeno, ostati alfa i omega HR rukometa. Uostalom, u nekim su našim sportskim sredinama “vanjski suradnici” i osobe bez formalnih titula - i dalje oni koji vedre i oblače.
Krizna su vremena u kojima su nadležna državna tijela, lokalne zajednice i sponzori zatvorili financijske ventile. Mamić, Marković i Gobac sinonimi su za funkcije koje trenutačno obnašaju i sva se tri najavljena odlaska trebaju prihvatiti s velikom dozom rezerve. Njih su trojica preveliki “radoholičari”, ono što sada rade smisao je njihova života. Da se zaista povuku, “uvenuli” bi i doslovce preminuli tri mjeseca nakon sportskog umirovljenja. Znaju to i oni sami i zato - ne bojte se, oni se samo šale. “Zna se”, “mi (ne) mislimo ozbiljno”.