I svake godine iz tog proračunskog ringa, pretijesnog da pod okrilje primi sve koji misle da imaju pravo na javne kune, i presiromašnog da do sita nahrani sve koji imaju pravo na javnu žlicu, izlazi cijela vojska nezadovoljnika.
Brigada nezadovoljnih
Posebnu brigadu glasno ili tiše gunđajućih redovito formiraju potrošači proračuna iz sporta. Nikome dosta, svi bi oni htjeli još, jer u vremenu opće recesije, rastućih cijena i nameta, a smanjenih prihoda, u vremenu u kojem sport u lijepoj, ali maloj našoj, nema tržišta, pa onda ni sponzora, pa onda ni potencijalnih velikih investitora koji bi privatizirali klubove, čemu živo svjedoče sportske ikone Dalmacije i Hrvatske, NK Hajduk i KK Split, u takvom se vremenu najsigurnije osloniti na jedini sigurni novac, onaj koji će država, grad ili lokalna zajednica na ovaj ili onaj način od građana iskamčiti u zajedničku blagajnu.
I na gala večeri u slavu zlatne godine hrvatskoga sporta, koju je u finalu 2012. priredio Hrvatski olimpijski odbor kako bi već tradicionalno nagradio najbolje, svjedočili smo u svakom kutku jamranju na raspodjelu kolača.
Ljutnja u HOO-u
Predsjednik HOO-a, Zlatko Mateša, nezadovoljan je, ali diskretan, za razliku od rukometnog “tate”, demonstrativno glasnoga Zorana Gobca. Prvi put u 20-godišnjoj eri hrvatske samostalnosti za krovnu nacionalnu udrugu sporta izravno se iz državnog proračuna nije izdvojila ni kuna. Mateša je prepristojan da bi rekao da je zgrožen, ali pita se kakvu im to poruku šalje država.
- U godini u kojoj smo osvojili tri zlatne olimpijske medalje i uopće ostvarili najbolji nastup na Igrama ikad, država nam je skinula i onih statistički zanemarivih šest, sedam milijuna kuna što smo godišnje izravno dobivali iz proračuna. Zar nije apsurdno da je proračun jednog gubitaša i više puta saniranoga Hajduka 72 milijuna kuna, više od polovice proračuna HOO-a koji skrbi o održivosti i razvoju kompletnog sporta u domovini kroz 70-ak nacionalnih sportskih saveza, u koji je pak udruženo 600-tinjak klubova i 250 tisuća registriranih natjecatelja - pita se naglas prvi čovjek HOO-a, pa dodaje da je ulaganje u sport i mlade u dogledno vrijeme enormna ušteda na zdravstvu, no to kao da nitko još nije uzeo u obzir. Matešu osim toga smeta da im se ni slovom nije obratio nitko s državne razine da im makar obrazloži 0% sportu iz državne blagajne. Ministar sporta, Željko Jovanović, ima međutim, službeno objašnjenje famoznih 0%.
Deal s Mamićem
- Istina je da HOO od države direktno nije dobio ništa, no država je već stavila na stranu za naknade za izvrsnost 14 milijuna kuna. To je ionako novac iz sporta koji će ići zaslužnim sportašima. Dakle, država je povećala svoje davanja HOO-u - tvrdi ministar.
Zoran Gobac već se danima ne može pomiriti da je njegov Zagreb dobio u odnosu na lani 1,15 milijun kuna manje gradskih dotacija.
- Ne, nemam nikakav problem sa Gopcem - rekao je Branimir Bašić, koji je pod parolom “uzeti ćemo privilegiranim velikima i dati obespravljenim malima” ljetos dobio izbore za prvog čovjeka Zagrebačkog sportskog saveza. No, Gobac, ne vjeruje da je Bašić istinski Robin Hood.
- I oni su u “dealu” sa Zdravkom Mamićem - ne može taj dugovječni borac za bolji tretman rukometa odustati od navade da u tuđem dvorištu, osobito nogometnom i košarkaškom, vidi neke nezaslužene povlastice.
Činjenica je, međutim, da je nogomet najviše stradao u proračunu za 2013. - namijenjeno mu je čak 3,16 milijuna kuna manje nego za 2012., od toga baš tom Mamićevu Dinamu 1,8 milijuna kuna manje. Za razliku od nogometa, rukomet je stradao za neznatnih 383 tisuće kuna. Istina je i da su RK Zagrebu smanjili proračunski prihod za 1,15 milijuna kuna, ali taj je novac ostao rukometu, jer su izjednačeni troškovi natjecanja klubova koji igraju istu ligu.
- Zoranu Gopcu su naša vrata uvijek otvorena, ali ne prigovara na pravu adresu. Zagrebački rukometni savez poslao nam je u dogovoru s klubovima njihove potrebe i programe, dakle Zagrebački sportski savez nikome ništa nije uzeo - govori Igor Vujnović, predsjednik Nadzornog odbora ZŠS-a. - Osim toga, prvi puta imat ćemo stroge kontrole i revizije kako se troši novac, ako je klub prijavio u programu sedam trenera za koje novac osigurava ZŠS, morat će nam dostaviti prijavu na mirovinsko za svakog ponaosob. Dosad je bila praksa da se uzima novac za plaće nepostojećih trenera, pa ga se troši na nešto treće...
- Prošlo je vrijeme socijalizma, građani su danas mnogo osvješteniji, teško žive i logično je da žele znati tko i kako troši njihov novac. I zato stalno treba javno raditi pritisak na klubove da posluju transparentno, kaže zamjenik glavnog tajnika ZŠS-a Miroslav Hrženjak.
Nenamjensko trošenje
Iz proračunskog novca ne financiraju se profesionalni ugovori sportaša, ali javna je tajna da se novac kad je jednom uplaćen klubovima nerijetko prelijevao tamo gdje nije smio...
Ključno je pitanje, gdje će strogo kontrolirani klubovi sutra ostvariti prihode da namire svoje pogone? Znaju i u ZŠS-u da je sport na nepostojećem tržištu, sport bez gledatelja i prodaje TV prava osuđen na subvencioniranje, shvaćaju presing klubova i voljni su im pomoći. No, prvo će “sportaši” morati pomoći i sami sebi, s primanjima primjerenim sredini u kojima žive. Zasad još nismo čuli planove kako će se svesti u recesijske okvire, tek pritužbe na raspodjelu javnog novca. I najviše zasad kukaju veliki u Zagrebu... Tko zna što ćemo tek čuti u Splitu - grad podno Marjana za splitski će sport iz šest puta manjeg proračuna od zagrebačkog, izdvojiti i šest puta manje za sport. Tko dolje preživi, pričat će...