'Nisam toliko star da ne bih mogao imati svoje snove'

ZAGREB - Oproštajna borba? Na Holyfieldovu čekamo već petnaestak godina. Sredinom listopada proslavit će 48. rođendan, a krajem mjeseca u detroitskoj Joe Louis Areni boksat će protiv deset godina mlađeg Shermana Williamsa. Ne, neće to biti nikakva oproštajna borba.

- Želim se boriti protiv braće Kličko i Davida Hayjea. Protiv Williamsa boksam samo zato da bih ostao u formi - objasnio je prije nekoliko dana slavni američki boksač Evander Holyfield.

Kolege su odavno u mirovini

Iza njega je 26 godina profesionalne karijere i desetak godina amaterske, a kraj se još ne nazire. Njegova boksačka generacija odavno je u mirovini, baš kao i njegovi mlađi kolege rođeni u drugoj polovici šezdesetih godina ( Tyson, Lewis, Bowe), dok Holyfield još traje i nije nimalo bezopasan suparnik. A na pitanje kada napokon namjerava napustiti boks obično odgovara ovim riječima:

- Kad mi je bilo 29 godina boksao sam protiv Foremana, kojem su tada bile 42. Rekao mi je da nije toliko star da ne bi mogao imati svoje snove. Pobijedio sam ga, ali nekoliko godina kasnije George je nokautirao suparnika ( Michael Moorer) koji je pobijedio mene i postao svjetski prvak! E pa, ni ja nisam toliko star da ne bih mogao imati svoje snove.

Holyfield je rođen 19. listopada 1962. godine u Atmoreu (Alabama) kao najmlađe od devetero djece. Neodgovorni i neobrazovani otac brzo je napustio obitelj, a trogodišnji Evander je majku, braću i sestre slijedio u selidbi u Atlantu.

Oca upoznao s 21 godinom

Odrastao je uz dominantnu i religioznu majku Lauru (smrtno je stradala 1996. u prometnoj nesreći), od koje nije mogao naslijediti ništa materijalno, ali koja ga je naučila samopoštovanju, upornosti i ljubavi prema Kristu.

- Oca sam prvi put upoznao kao 21-godišnjak. Već sam bio odrastao čovjek, dobro sam zarađivao i zapravo mi otac više i nije bio potreban u životu. Kao dječak često sam majci govorio da mi nedostaje tata, a mama mi je govorila: ‘Kad jednog dana i sam postaneš otac znat ćeš dobro kako se tvoja djeca osjećaju ako ih budeš zanemarivao’. Moja majka je bila moj heroj - ispričao je Holyfield godinama kasnije.

U Atlanti je osmogodišnji Evander počeo trenirati boks u Warren Memorial Boys Clubu. Zapanjeno je slušao svog trenera Morgana Cartera, koji mu je nakon prve pobjede rekao: “Upravo si napravio prvi korak prema naslovu svjetskog prvaka”. Javnost je za Holyfieldovo ime saznala u predvečerje Olimpijskih igara 1984. godine u Los Angelesu, kad je na nacionalnim kvalifikacijama pobijedio američkog prvaka u poluteškoj kategoriji Rickyja Womacka.

Novac se zarađuje u teškoj

Brončana medalja u Los Angelesu bila je solidan temelj za profesionalnu karijeru i već koji mjesec nakon OI tada 22-godišnji Holyfield boksao je u lakoteškoj kategoriji bez majice. Samo 18 mjeseci kasnije pobijedio je Dwighta Muhammada Qawija i prvi put postao svjetski prvak.

Već 1988. shvatio je da se istinska slava i novac mogu zaraditi samo u teškoj kategoriji. Strpljivo je slijedio Mikea Tysona i 1990. dočekao neslućenu priliku. U legendarnom dvoboju u Tokiju Buster Douglas detronizirao je Tysona i oteo mu sva tri relevantna svjetska naslova. Holyfieldu su, pak, 25. listopada u Las Vegasu bile dovoljne tri runde da nokautira Douglasa i zgrabi pojaseve. Tako je počelo deset zlatnih godina njegove karijere.

Istodobno se njegov bračni život počeo raspadati. Od prve supruge Paulette, s kojom ima troje djece, razveo se sedam dana prije pobjede protiv Douglasa. U službenim dokumentima Paulette je navela Evanderovu nevjeru kao povod za razvod.

Uslijedili su Holyfieldovi antologijski mečevi protiv Foremana i Holmesa, a potom i prvi profesionalni poraz nakon 31 pobjede. U studenome 1992. bodovno ga je pobijedio Bowe. Međutim, već iduće godine Evander se revanširao Boweu i vratio naslove.

Tysonov ugriz

U travnju 1994. pretrpio je nokdaun izvan ringa. Holyfieldov liječnik Ronald Stevens objavio je da njegov boksački pacijent ima bolesno srce, da je pravo čudo kako je preživio dvoboj protiv Michaela Moorera četiri dana ranije, te da hitno mora završiti karijeru.

Kao uvjereni evangelik Holyfield se prepustio molitvi. Televizijski propovjednik Benny Hinn ustvrdio je u lipnju 1994. da je svojim rukama tijekom jednog vjerskog okupljanja iscijelio slavnog boksača, te da je među nazočnim gledateljima tog dana sjedila i njegova buduća supruga.

Liječnički pregledi pokazali su da je Evander sasvim zdrav, a on sam ustvrdio je da ga je Bog samo želio iskušati. U svibnju 1995. ponovno je bio u ringu, a u listopadu 1996. godine oženio se liječnicom Janice Itson (zaista je bila u publici tijekom Hinnove vjerske seanse), koja mu se pridružila u njegovu 15 milijuna dolara vrijednom domu u Atlanti.

U studenome 1996. Holyfield više nije bio prvak, ali je napokon dočekao priliku da se bori protiv Tysona. Prodaja ulaznica za meč u lasvegaškoj MGM Grand Areni donijela je tada rekordnih 14,000.000 dolara, a televizijski prijenos okršaja dvojice teškaša na vrhuncu slave širom svijeta pratilo je više od milijarde ljudi.

Holyfield je u početnim rundama izdržao pravu kanonadu, da bi u 11. dionici tehničkim nokautom srušio ne samo Tysona, već i njegovu karizmu strašnog i nepobjedivog udarača. Don King odmah je zakazao revanš i sedam mjeseci kasnije u istoj dvorani uspio skupiti još više gledatelja i zaraditi još više novca.

Međutim, u trećoj rundi dogodio se najveći skandal u novijoj boksačkoj povijesti. Očito drogirani i rastrojeni Tyson odgrizao je komadić Holyfieldova uha. Sudac Mills Lane odmah je diskvalificirao “kanibala”, koji je potom na 12 mjeseci izgubio i boksačku licencu.

- Svašta sam u karijeri doživio, udarce laktovima i glavom, ali nisam mogao zamisliti da će me netko ugristi - rekao je kasnije Holyfield, postavši tijekom tih nepunih devet minuta bogatiji za 35 milijuna dolara.

Unatoč enormnim zaradama (procjenjuje se da je tijekom karijere zaradio oko 250 milijuna dolara), Holyfield se 2008. uspio naći na rubu bankrota. Odjednom se našao zatrpan tužbama zbog neplaćenih alimentacija. Evander je, naime, ostao vjeran Bogu, ali nevjeran ženama. Ima ukupno jedanaestero djece, troje iz prvog braka, jedno iz drugog, dvoje iz trećeg braka, te petero iz izvanbračnih veza s četiri različite žene. Kraj toliko gladnih i pohlepnih usta očito ni njegovi milijuni nisu bili dovoljni, čak se i njegova kuća u jednom trenutku našla pod ovrhom.

Možda u tome leži odgovor na pitanje o njegovoj sportskoj dugovječnosti. Još prije desetak godina, nakon dvaju velikih mečeva protiv tada nepobjedivog Lennoxa Lewisa, Holyfield se doimao poput Duracellovog zeke. Boksao je istim stilom, istim žarom i zanosom kao u 20. stoljeću. Pobjede su se posljednjih godina prorijedile, a porazi zaredali, međutim Holyfield je i danas sposoban pobijediti svakoga.

Dovedite mi svjetske prvake

- Jedva čekam potući se sa svjetskim prvacima. Ako ti momci zaista žele zaraditi neki novac moraju se boriti s nekim renomiranim izazivačem. A ja sam danas najpopularniji aktivni boksač svijeta. Naravno, problem je što ni braća Kličko, ni Haye ne žele da ih prebije starac poput mene - samouvjeren je Holyfield.

Ne bude li “Sveti ratnik” pažljivo birao suparnike, uskoro će se na drugoj strani ringa pojaviti boksač kojem bi mogao biti otac. Hoće li se tada napokon ostaviti boksa?