ZAGREB - Vedran Pavlek primjer je uspješnoga mladog menadžera. Hrvatskim je alpincima skijaški savez stvorio uvjete u kojima se ne moraju brinuti ni o čemu osim o bavljenju sportom, a grad Zagreb ima jednu od najhvaljenijih utrka Svjetskog kupa. Zato nije čudno da iz mnogih saveza prilikom kadroviranja novih ljudi poručuju da bi htjeli “svog Pavleka”
- Sigurno mi gode ti komentari, ali svima bih poručio da nisam wunderkind. Puno toga se može ostvariti entuzijazmom, ne samo u sportu nego i u glazbi, businessu ili bilo kojoj drugoj djelatnosti. Ništa se ne bi ostvarilo da Gips Kostelić nije imao isti entuzijazam i da meni nije problem ostati u uredu do šest sati ujutro - kaže Pavlek koji će tek proslaviti 37. rođendan...
Kada je jedan savez organizacijski iznimno uspješan, ne stižu samo pohvale, nego se javlja iljubomora onih koji imaju manje...
- S time se uspješno nosimo iako svugdje nailazimo na to, a pogotovo kod nas. Ciljamo ostati na vrhu što je dulje moguće, bez obzira na to da li to nekome smetalo ili ne.
Pavlekova menadžerska karijera počela se razvijati u trenucima kada je obitelji Kostelić bilapotrebna logistička podrška da bi ispričali neke od najljepših priča hrvatskog sporta.Stoga ne iznenadjuje što bi se u isto vrijeme mogli povući. Ivica Kostelić planira ozbiljno odraditi još jedan olimpijski ciklus koji završava u proljeće 2014. godine...
- Sada mi je prvi cilj školovati ljude da hrvatsko skijanje i utrke na Sljemenu idu dalje i bez nas.
U međuvremenu će se pojaviti veći broj klubova i saveza koji očajnički trebaju čovjeka njegovih sposobnosti. S naučenim u skijaškom menadžementu, uz brojne kontakte, mnogi bi ga označili spasiteljem. Kao Zagrepčaninu jedna od bližih sportskih ikona koja je na izdisaju je Cibona, a nas je zanimalo vidi li se u tome.....
- Moglo bi me u budućnosti zanimati menadžerstvo vrhunske profesionalne momčadi ili reprezentacije, ali može to biti i u inozemstvu ili vođenje svjetski vrijednog sportskog eventa. No konkretnih ponuda nisam imao, niti bih mogao naprasno otići iz skijanja.
U posljednje vrijeme u Zagrebu su se pojavili primjeri koji najavljuju kako bi se sport trebao voditi i u kojem se smjeru razvijati. Košarkaši Cibone imaju bolji rezultat od hokejaša Medveščaka, u jačim su ligama, ali imaju manje gledatelja i gotovo su bez novca jer je marketing nesposoban prikupiti dovoljno sredstava i ovise o političkoj klimi. Organizacijski je ispred i Cedevita iza koje stoji privatni kapital...
- Najvažnije je stvoriti proizvod, a u sportu on dolazi s rezultatima. Ali i bez njih se kroz marketinške aktivnosti može napraviti proizvod na visokoj razini. Morate imati projekt koji donosi komercijalne prihode, kao što na tome rade Medveščak ili Cedevita. Većina državnih tvrtki koje pomažu sport u lošoj su situaciji i sve ih je manje. Nisam dovoljno upućen u situaciju u Ciboni, ali šteta je što već dugo nisu na Final Fouru. Mislim da bi se moglo privući novca da bi se klub mogao boriti za takav rezultat.
Ponudili smo i ideju o preuzimanju Hrvatskoga olimpijskog odbora.
- Ne zanima me, želim ostati operativac. Iako naglašava komercijalne prihode kojima Snježna kraljica puni oko 75 posto proračuna (ostatak lokalna i nacionalna vlast), a HSS oko 65 posto (ostatak HOO), Pavlek ne odustaje od tvrdnje da država treba više pomagati sport. Također, ne vidi problem u tome što Zagreb i Hrvatska žele vrhunske klubove u gotovo svim sportovima...
- Država bi trebala još više izdvajati za sport i povezati ga s turizmom jer za relativno mladu državu kao što je Hrvatska sportski uspjesi mogu biti odlični promotori. Smatram da ima prostora za puno sportova, ali to je stvar pojedinog saveza. Jesu li sposobni stvoriti proizvod i osmisliti marketinški program. Mi puno radimo sa sponzorima i poštujemo svaki dogovor. Niti recesija nam nije previše naudila jer imamo dugoročne ugovore, a i reprezentacija i Sljeme postali su brend. Rezultati mogu doći kao splet okolnosti, ali su prije svega posljedica rada pojedinog saveza.
Vlastito sportsko iskustvo pretvorio u priču o uspjehu
ZAGREB - Sredinom devedesetih situacija u hrvatskom skijanju bila je takva da Pavlek nije bio samo skijaš nego i vozač, serviser, a često i trener. Novca uglavnom nije bilo...
- Znalo mi se dogoditi da sam u pet sati morao na put, a još u tri nisam imao potrebnih 300 maraka. Snalazio sam se na razne načine i bila je to priprema za današnji rad. Paralelno sam studirao ekonomiju i učio od drugih, a najviše mi je pomogao Tone Vogrinec koji tvrdi da se ovakva utrka ne bi mogla napraviti u Sloveniji.
Prekretnica se dogodila 1998. godine kada Pavlek više nije vidio prostor za rezultatski napredak, a Ante Kostelić više nije mogao sam gurati svoj projekt.
- S vremenom smo se sve više sretali po utrkama i predložio mi je da preuzmem ovaj posao. Bilo je logično da se brinem i o njima i o savezu. Daljnji razvoj znaju uglavnom svi koje prate sport u Hrvatskoj. Janica i Ivica Kostelić su nizali pobjede, medalje i globuse, do postolja su došli Ana Jelušić i Natko Zrnčić Dim, a bodove skupljali Fleiss, Šamšal, Ratkić...
- Tek ćemo s vremenom shvatiti što je Gips napravio s Ivicom i Janicom, ali i više cijeniti ostale u sportu koji je atipičan za Hrvatsku. Janica je podigla visoko ljetvicu pa ulasci među deset više ne izazivaju oduševljenje, ali to su i dalje odlični rezultati.
Oduševljenje, posebno u inozemstvu, vlada i u ocjenama Snježne kraljice.
- Dovoljno je reći da je Garmisch, domaćin sljedećeg SP-a, poslao ljude da pokupe naša iskustva, a isto je napravio i Courchevel koji se vraća u Svjetski kup. Nama predstoji dotjerivanje detalja i uvođenje novina. Ostajemo u ovom terminu, ali ima naznaka da će se kalendar zimskih praznika pomaknuti pa će i ljudi koji odlaze na skijanja moći doći na utrku.
Novost za hrvatsko skijanje je i utrka Europskog kupa u ožujku na Platku, čime se želi potaknuti oživljavanje te regije. Nije nemoguće da jednog dana i recimo ženski Svjetski kup na dođe na Platak, ili čak da se sljemenski ženski slalom preseli iznad Rijeke.
- Možda bi se to moglo napraviti, ali o tome još nismo razmišljali. Idemo korak po korak.
Jedna od želja za Sljeme je višemjesečno skijanje Zagrepčana i Hrvata. Nitko nije očekivao da će stranci dolazi ovdje u velikom broju na skijaču osim gostiju iz Slovenije..
- Najvažnija je za sada nova akumulacija vode koja bi garantirala najmanje 100 dana skijanja na sve tri sljemenske staze, a za nove treba prostorni plan. To je teško izvedivo jer se radi o Parku prirode. (H.Slišković)