Baš u danima kada Hrvatska iz Londona iščekuje i dobiva najljepše sportske priče i slavi nove olimpijske heroje, iz Splita je stigla mučna i tužna vijest. U 72. godini, nakon duge i teške borbe, predalo se srce Veljka Rogošića, jednog od najvećih plivačkih i sportskih heroja Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije.
Kao što je to često slučaj, srce starog borca bilo je natjeralo bolest na kratkotrajni uzmak, iz splitske su bolnice počele stizati ohrabrujuće priče. Nažalost, Veljko je bio prisiljen predati se jačem protivniku u jedinoj utrci u kojoj nitko ne može pobijediti, nego samo što duže odlagati poraz. Iako terminu “poraz” nije bilo mjesta u njegovom rječniku. Legendarni kaštelanski dupin odlagao je svoj konačni fizički odlazak, najavljivao je ozdravljenje i novu utrku na Tihom oceanu.
Plivač rekorder
Stari hrvatski plivački as bio je nastupio za jugoslavensku reprezentaciju na dvama izdanjima Olimpijskih igara, časno je nosio status člana Hrvatskog kluba olimpijaca plivajući na 400 i 1500 metara, no tada, u Rimu 1960. i Tokiju 1964., nije zabilježio svoje najveće sportske uspjehe. Njih je zabilježio na svojim maratonskim nastupima kojima je povezao mnoge destinacije na Jadranu. Spojio je Europu i Afriku, bio među onima koji su preplivali La Manche. Želio je povezati ljude bez obzira na naciju, vjeru, boju kože. Sportaš u duši, koji se nikad nije predavao, okitio se naslovima svjetskog prvaka četiri puta zaredom u razdoblju od 1971. do 1974.
Postao je prvim čovjekom koji je preplivao duljinu od 200 km bez prekida. Učinio je to plivajući od Gradoa pored Trsta do Ricconea pored Ancone kada je isplivao svjetski rekord od 225 km. Tom je prilikom, kazuju izvješća, izgubio čak 16 kg tjelesne težine. Točno prije 20 godina, 1992., primljen je u Međunarodnu plivačku kuću slavnih u Fort Lauderdaleu na Floridi. A La Manche je savladao 2004., u dobi od 63 godine. Od Sicilije do Tunisa u Africi plivao je 2008., a Crni je kontinent dotakao na svoj 67. rođendan. Veliki pozitivac i ljudina koji je svakom želio pomoći. Sve je svoje velike rekorde i nadljudske dosege ostvario pod motom: “Sportom gradimo mostove među ljudima i narodima”.
Brojna priznanja
“Moje najdraže milje” iz 1974., “Jači od mora” iz 1975., “Brazdama partizanskih brodova” iz 1977., “Jedno more - dvije obale”, to su samo neki od naslova knjiga i publikacija koje su inspirirane njegovim dosezima. Bio je sportski mit, čiji je nasmijani brk iskakao iz bezbrojnih TV reklama iz tadašnjeg vremena te jedan od zaštitnih znakova nekadašnje zajedničke države južnih Slavena. U novijoj je povijesti bio jedan od utemeljitelja Hrvatske mornarice, branitelj i domoljub. Franjo Tuđman dodijelio mu je Spomenicu Domovinskog rata i čin poručnika fregate. Brojna je priznanja dobio i od drugog hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.
Više od svega, ipak, radovala su ga priznanja i pohvale običnih ljudi. Ponajprije od nas nešto malo starijih, koji smo odrastali uz njegove veličanstvene dosege. Tko bi mogao zaboraviti onu veličanstvenu feštu kad ga je u Splitu dočekalo 50 tisuća ljudi?
Veljko, legendo, lako Ti hrvatsko more.
SPORTSKI USPJESI U PLIVAČKIM BAZENIMA:
– Član P. K. “Jadran” – Split od 1959. do 1973. godine.
– Prvi put u svojoj karijeri 2. 8. 1960. godine u Borovu obara državni rekord na 400 m slobodno, a nakon toga uspjeha redali su se državni rekordi i pobjednička mjesta.
– 203 nastupa za državnu reprezentaciju.
– 51 put obarao državne rekorde na disciplinama 1500 i 400 m slobodno, 400 m i 200 m mješovito, te 200 m delfin. U ovaj broj ne ulaze državni rekordi štafetnog plivanja.
– 142 puta državni prvak u različitim disciplinama.
– 51 put državni rekorder, 142 puta državni prvak, što jedan plivač do danas u svijetu nije uspio postići.
– 15 godina kapetan državne reprezentacije.
– Sudionik dviju olimpijada, Rim 1960. i Tokyo 1964. godine. Po svjetskoj rang-listi morao je biti finalista da je imao trenera. Bio je na tim olimpijadama prepušten sam sebi, i to je uzrok neuspjeha.
– Na Europskom šampionatu 1962. godine osvaja peto mjesto na 1500 m slobodno s novim državnim rekordom.
– Sudionik triju Mediteranskih igara: Napulj, Tunis i Izmir na kojima osvaja medalje.
– Dva puta obarao balkanski rekord na 200 m delfin.
– Dvostruki prvak i rekorder Balkanskih igara na 200 m delfin.
– Na europskoj rang-listi dosta godina nalazio se na drugom mjestu na 200 m delfin.
– Na svjetskoj rang-listi 1964. godine na disciplini 1500 m slobodno i 400 m mješovito zauzima četvrto i peto mjesto.
– 1972. godine u Dubrovniku na Balkanskim igrama na 200 m delfin zauzima prvo mjesto s novim državnim rekordom 2.08,00. Ovim rezultatom obara olimpijsku normu za odlazak na Olimpijadu u München. Samovoljno napušta državnu reprezentaciju radi odlaska na svjetski šampionat gdje je 1971. godine osvojio prvo mjesto.
– U razdoblju od 1969. do 1973. godine nastupa za državnu reprezentaciju, klub i na plivačkim maratonima.
– Mnogo godina biran je za najuspješnijeg plivača godine.
– Olimpijski komitet tri puta dodjeljuje mu najveće olimpijsko priznanje za postignute rezultate.