Da barem imaju pravo na parkiralište kraj dvorane, pa da naplaćuju parking, ali - niti to. Odbojkaški klub Mladost, nekad perjanica hrvatske ali i jugoslavenske odbojke, danas je spao na - žicanje love oko dvorane. Zvuči grozno? I jest grozno! I još gore od toga.
Nenad Komadina, glavni tajnik kluba, ali možemo ga zvati i direktor, predsjednik, trener i još štošta, nakon utakmice na Veliku subotu u Domu odbojke Bojan Stranić, dao je strašnu, poražavajuću izjavu; “skupljali smo novac oko dvorane da bismo platili suce i odigrali utakmicu”.
Svjestan je Komadina da to samo glas vapijućeg u pustinji, ali kaže da jednostavno drugog izlaza nemaju. I da sram nema ništa s time...
- Klub od početka godine gotovo ne funkcionira, djevojke ne primaju stipendije, jedva krpamo kraj s krajem, jedva iznalazimo sredstva za suce i putovanja. Račun nam je u blokadi, ali ni to nije novost...
Mladostaši su se našli između dvije vatre. S jedne strane su odbojkaši, koji su pod ingerencijom Grada i Gradskog ureda za sport kao kolektiv koji spada u zaštitu kvalitete, od posebnog interesa za Zagreb, dok s druge odbojkašice potpadaju pod Zagrebački odbojkaški savez, dakle, Zagrebački sportski savez. Koji su trenutačno u ratu.
I to je njihova višegodišnja karma, dva kluba u jednom, muški i ženski pogon, a financiranje smanjeno. Ili, kao u ovom slučaju, kako kaže Komadina, ukinuto, nema ga.
- Nešto smo sitno dobili, ne znamo niti za koga, odbojkašice ili odbojkaše, što u konačnici nije ni važno jer ne pokriva nikakve rupe.
Da situacija bude još grozomornija, u travnju se igra završnica domaće lige, određuju se pozicije na tablici i u krajnjem slučaju, određuje putem tog plasmana način financiranja u idućoj sezoni.
Odbojkašice su u prvoj četvrtfinalnoj utakmici izgubile od Poreča, danas (srijeda, 19.30) igraju drugu utakmicu. Riječi Nenada Komadine mogu zvučati apsolutno nesportski, no, odraz su trenutačnog stanja u klubu:
- S jedne strane, naravno da bismo htjeli dobiti tu utakmicu, uostalom, plan je bio ući u polufinale, ali s druge strane, pao bi nam veliki teret s leđa jer bi sezona bila time okončana i ne bi više bilo troškova. Čak nam ni vrijeme ne ide na ruku, kiša pada i ružno je, nema nikoga vani, pa je i na taj način teško užicati lovu - šali se na svoj račun Komadina.
A gdje je u svemu tome ostao sport?