Nakon neuspješnog nastupa na SP-u u Kataru i u posljednjoj dekadi najgoreg šestog mjesta na velikim natjecanjima, došlo je vrijeme za smjenu na kormilu rukometne reprezentacije.
Slavko Goluža sigurno je bivši, no imenovanje novog izbornika zasigurno će pričekati još neko vrijeme, najvjerojatnije do kolovoza dokad mu traje ugovor. Noka Serdarušić postao je prvi favorit u utrci, partner i pomoćnik trebao bi mu biti proslavljeni kapetan Pero Metličić. No, “galop” je to u kojem do ciljne ravnine trči još puno “grla”:
‘Pipe’ je najpopularniji
Irfan Smajlagić, koji vodi na mnogim javnim anketama - upravo njega bi ljudi najviše voljeli za novog izbornika - trebao bi se vratiti u reprezentaciju u kojoj je u zlatno doba bio pomoćnik Lini Červaru. U igri je i sâm Lino Červar, tu bi prestižnu, ali danas i škakljivu funkciju trebao preuzeti zajedno s pomoćnikom Blaženkom Lackovićem... Tako je konkretno iz Njemačke predložio rukometni emeritus Vladimir Stenzel, tvorac “jugoslavenske rukometne škole” i prvih najvećih uspjeha YU rukometa iz kojeg je iznikla hrvatska inačica uspjeha. Naravno, i Zdravko Zovko je tu, on je već dvaput bio izbornikom, zašto ne bi i treći put?!
Danas najveći kritičar Goluže i reprezentacije je bivši izbornik Josip Milković. On je predložio mlade snage, on bi na klupi volio vidjeti Hrvoja Horvata juniora, sina proslavljenog olimpionika, samog ili uz nekog iskusnijeg. Ne treba zaboraviti niti Ivicu Obrvana, koji je također kapacitet, ali niti Veselina Vujovića koji je otvoreno kritizirao reprezentaciju. Vujović ni sada ništa ne krije:
- Goluža je čovjek na javnoj funkciji, javno sam ga kritizirao, kao što bih ga hvalio da sam mislio da treba. Nažalost, on je to teško proživljavao, ali to je njegov problem. Ja sam se osvrtao samo na igru koja mi se nije sviđala. Hoće li on ostati ili otići, tko će preuzeti klupu, to me ne zanima jer to nije moja domena. Za mene bi to bila velika čast, no sada vidim da je kandidata jako puno, znanih i neznanih, dobrih i manje dobrih. To ne želim komentirati. Ja sam u Hrvatsku praktično tek došao, mnogi od njih imaju iskustvo i izazivaju respekt. Svi su oni tu prije mene. Riječ je o vrlo opipljivom mjestu, a ja imam ozbiljnu zadaću u PPD-u Zagreb ovog proljeća...
Čeka se ‘bijeli dim’
Bilo kako bilo, Noka Serdarušić zasad je jedini odlučio progovoriti, “da, ja sam taj, želim to ozbiljno i želim to odmah sada”, no oni koji o tome odlučuju, stoluju u HRS-u. I oni su, navodno, najbliže tom rješenju, no zasigurno ćemo još neko vrijeme pričekati na “bijeli dim” iz Metalčeve 5...
Dogodi li se zaista da Serdarušić s Metličićem zasjedne na klupu, velikim dijelom ostvario bi se Gopćev plan o povratku Ivana Balića i Petra Metličića. Do kraja ljeta Ivano bi trebao preuzeti ulogu koordinatora za muški rukomet, Metličićeva uloga kao pomoćnika Serdarušiću bila bi uvertira u njegovu izborničku funkciju. Baš kao što je Goluža bio Červarov pomoćnik, a zatim je i sam odradio petogodišnji izbornički mandat.
Pokažu li Serdarušić, Balić i Metličić kao spasitelji hrvatskog rukometa, koji polako tone u proteklih nekoliko godina, samo bi bezumnik stavio “veto” na takvu odluku. Tkogod došao “na štih”, manje je važno, važno je samo zaustavljanje negativnog trenda i povratak u svjetski vrh gdje je našem rukometu i mjesto.