Predivnog, sunčanog, vedrog 18. svibnja 1978. u Ateni, u kongresnoj dvorani hotela Caravel, na jubilarnoj 80. sjednici čelnici Međunarodnog olimpijskog odbora odlučivali su kome će od tri kandidata (Sapporo, Göteborg, Sarajevo) biti povjerena organizacija 14. ZOI 1984. godine. Pomalo neočekivano tadašnji predsjednik MOO-a lord Killanin dao je vjetar u leđa kandidaturi Sarajeva. Naglasio je da će prigodom izbora članovi MOO-a morati odlučiti između tri ponuđene kandidature, Göteborga, gdje bi Igre bile raspršene na iznimno širokom području, Sappora, koji je već ugostio sudionike i goste ZOI 1972. godine, te Sarajeva, čiji je adut bila činjenica da su sve staze i borilišta bili koncentrirani u krugu od 30-ak kilometara.
U prvom krugu glasovanja Sapporo je dobio 33, Sarajevo 31, Göteborg 10 glasova. Sarajevo je u drugom krugu dobilo 39 glasova, a Sapporo 36 jer od 10 članova koji su u prvom krugu glasovali za Göteborg, njih sedam u drugom glasove je preusmjerilo za Sarajevo. Zanimljivo, osmi glas bio je glas lorda Killanina, koji u prvom krugu nije glasovao. Tako je počela jugoslavenska, bosansko-hercegovačka i nadasve sarajevska zimska bajka i nije pretjerano reći da je tih 14 dana za vrijeme održavanja ZOI Sarajevo uistinu bilo centar svijeta.
Od Atene i dobivanja organizacije pa do 8. veljače 1984. godine kad je Sarajevo osvanulo pod kristalno bijelim pokrivačem, kad su Sarajlije govorile "i Bog je na našoj strani", jer je snijeg pao 7. veljače navečer, manje-više, sve je poznato.
Trenutačno, svima su usta puna Europe, svi žele u EU, a Sarajevo je tih 14 dana trajanja ZOI bilo centar Europe, centar svijeta.
Kako smo rekli, bilo je sumnji, kritika, itd. u vrijeme priprema, no, za vrijeme ZOI čitava Jugoslavija je pomagala da najveća sportska priredba u povijesti tadašnje države bude što bolje organizirana. U grad na Miljacki u ispomoć su stigli stručnjaci i osoblje svih profila iz tadašnjih republika - liječnici, vozači, konobari, kuhari, sporazumijevalo se na svim mogućim jezicima, zajednički nazivnik i svojevrsna lozinka bila je poštapalica - "no problems", bilo kakva nedaća bila je riješena za nekoliko sekundi.
Grad je bio čist kao apoteka, bio je "grijeh" baciti papirić na ulicu, i "gradski" lopovi i džepari živjeli su u filmu ZOI-a, solidarizirali su se s općim naporima, "štrajkali" su u svom poslu.
Sarajevski gosti bili su tada švedski kralj Gustav sa suprugom Silvijom, kralj Norveške Olaf V, tadašnji direktor UNESCO-a Amador Mahtar M'Bo, članovi kraljevskih obitelji Velike Britanije (princeza Ana), Švedske, Norveške, Španjolske, desetak ministara vanjskih poslova, dvostruki heroj SSSR-a, astronaut Aleksej Leonov...
Jedinu mrlju na ukupno nestvarnu atmosferu bacio je jedan sarajevski ugostitelj koji je pokušao naplatiti visok ceh uglednom glumcu Kirku Douglasu, što ga je iznimno skupo koštalo jer su ga nakon toga, pa i godinama kasnije, svi bojkotirali.
O natjecateljskom dijelu i rezultatima na 14. ZOI manje-više sve se zna. Normalno, u tom segmentu heroj je postao J ure Franko, osvajač srebrnog odličja. Sarajlije, kojima duhovitosti nikada nije nedostajalo, već sutradan donijeli su transparent "Volimo Jureka više od bureka". Skakač Ulaga postao je Đulaga.
Na žalost, zimska bajka nije trajalo dugo, tek osam godina. Sve se, kao u priči o Pepeljugi, "točno u ponoć" raspršilo i pretvorilo u surovu stvarnost. Sve ono čime su se dičili te 1984. godine nestalo je u trenu; bradate spodobe s okolnih brda više od 1.000 dana mrcvarile su i ubijale stanovnike olimpijskog grada. S posebnom mržnjom oni koji su vjerojatno i u vrijeme ZOI mrzili Sarajevo okomili su se na Zetru i potpuno je devastirali, bob staza na Trebeviću skroz je urušena...
'Ratno' stanje dominiralo je i jučer Bosnom i Hercegovinom, odnosno Sarajevom. Prosvjedi ljudi nezadovoljnih načinom na koji političari upravljaju državom, pretvorili su se u žestoke i krvave sukobe s policijom. O sportu i Igrama otvorenim prije točno 30 godina nitko nije razmišljao. Bajkama u Sarajevu i Bosni trenutačno nema mjesta...
I što danas, kako dalje? Svako malo "patriotski" nastrojeni novinari, vjerujući da će skupiti neke političke poene, ponavljaju nesuvisla pitanja - može li opet Sarajevo u dogledno vrijeme (!) biti domaćin ZOI?
Da ne bismo odudarali od takvih stavova i pitanja i izazvali revolt nekih kolega, nećemo se upuštati u komentare i ocjene po tom pitanju. Dovoljno je, kao što smo rekli, obići bob stazu, dovoljno je čak iz grada automobilom otići na Trebević, voziti se po cesti koja više odgovara stazi za reli-vozače, pa će odgovori doći sami od sebe.
Istina, posljednjih godina vrijedni sportski radnici maksimalno rade na organizaciji i pripremama za održavanje Europskog zimskog festivala mladih EYOF 2017. godine.
U stvari, radi se o zimskim olimpijskim igrama mladih, koje bi trebale vratiti olimpijski plamen i sjaj glavnom gradu BiH. Velik dio posla već je obavljen, uostalom, olimpijske ljepotice Bjelašnica, Jahorina i Igman imaju iznimne resurse, pa i obnovljene staze i borilišta.
Dodjela organizacije ovako velike priredbe sigurno je veliko priznanje BiH i Sarajevu, vjerojatno potaknutom i sentimentom, podsjećanjem na 14. ZOI, za koje je veliki prijatelj i počasni građanin Sarajeva Juan Antonio Samaranch, kojem su 14. ZOI bile prve u njegovu mandatu predsjednika MOO-a, rekao da su bile do tada najbolje organizirane zimske olimpijske igre.
Hoće li uspješna, u što ne sumnjamo, organizacija EYOF-a 2017. biti zamašnjak za neku novu, veću i obimniju priredbu, pokazat će vrijeme.