Ako su uvjerljive pobjede u tri seta nad Janom Hernychom i Dudijem Selom mogle ući u rubriku “očekivano”, način na koji se Marin Čilić poigrao s Radekom Štepanekom, upućuje samo na jedno - najbolji hrvatski tenisač stigao je u Pariz u vrhunskoj formi.
Nakon što je za pobjedu (6-1, 7-6, 6-3) nad 19. tenisačem svijeta trebao dva sata i šest minuta, oko toga više ne može postojati nikakva dvojba. Ovo je Marin Čilić kakvog smo gledali na početku 2009., isti onakav, ako ne i bolji, kakav je bio kad je osvajao naslove u Chennaiju i Zagrebu, igrao osminu finala na Australian Openu.
Sad je prvi put jedan od 16 tenisača koji su ostali u konkurenciji i za Kup mušketira. Ostao je još samo US Open na kojem nije bio u osmini finala, ali ni na to nećemo morati dugo čekati.
Neobični tie-break
Otvaranje meča protiv Štepaneka bilo je u skladu s prijašnja dva nastupa. Jednako uvjerljivo i gotovo jednako brzo. No, za razliku od Hernycha i Sele, Štepanek nije ostao na nuli u prvom setu. Ipak je uhvatio gem.
No, Štepanek se pobrinuo da drugi set bude nešto dramatičniji nego što je to izgledalo kad je Čilić poveo 4-2 i imao 15-40. Uz malu Marinovu asistenciju Čeh je vratio break i izborio tie-break. A tamo je bilo svega. I promašenih udaraca i dvostrukih pogrešaka i dobrih poteza.
Marinov tenis za optimizam
Štepanek nije uhvatio nijedan poen nakon servisa, pa su odlučila dva što ih je Čilić uspio zadržati. Treći se set pretvorio u formalnost kad je Marin po drugi put napravio break i poveo 3-1. Štepanek se nije predao, ali je shvatio da će ove godine 3. kolo biti njegova posljednja pariška stanica.
Marin Čilić dočekao je drugu nedjelju u Parizu. Na drugim Grand Slam turnirima to bi bio dan finala. U Roland Garrosu je tek osmina finala. Sad počinje drugačiji turnir. Cesta je sve neprohodnija, ali Marinov tenis je temelj za optimizam.