Antidopinška agencija Međunarodne teniske federacije (ITF) danas je objavila potpunu odluku u slučaju pozitivnog dopinškog nalaza Marina Čilića , zbog kojeg uskoro 25-godišnji Međugorac neće moći igrati do 31. siječnja 2014. godine. U detaljnoj odluci, objavljenoj na 31 stranici, ITF otkriva brojne detalje slučaja koji do sada nisu bili poznati.
Čilić za pozitivan nalaz nije saznao u Wimbledonu, kako se ranije špekuliralo, nego uoči nastupa u Queen’s Clubu u Londonu. Čilića je ITF elektronskom poštom obavijestio da je optužen za prekršaj pravila 11. lipnja, punih 15 dana prije odustajanja od nastupa u drugom kolu Wimbledona. U tom je pismu Čilić, tvrdi ITF, prvi put saznao za cijeli slučaj iako je nalaz iz laboratorija u Montrealu vraćen kao pozitivan još 24. svibnja. Dakle, Čilić je u Queen’su došao do finala, igrajući svoj ponajbolji tenis u posljednje dvije godine, uz svijest da bi mu taj rezultat mogao biti poništen ako se ta noćna mora pretvori u stvarnost.
Koristio pola pakiranja
Kada je odustao od meča drugog kola u Wimbledonu, Čilić se odrekao testiranja B uzorka i kao razlog odustajanja naveo ozljedu koljena “kako bi izbjegao negativan publicitet”. U presudi, jasno, nije navedeno je li Čilićev tabor svojevoljno naveo probleme s koljenom kao razlog odustajanja u Londonu ili je ITF izvršio pritisak da se stvari prezentiraju na taj način.
ITF objašnjava da je Čilić, čim je saznao za problem, prihvatio suradnju. Već dva dana nakon što je Marin ostao “šokiran i iznenađen” pismom koje je pročitao u Londonu, njegov je brat ITF-u na uvid u englesku prijestolnicu donio pakiranje tableta glukoze na koje se odmah sumnjalo da su izvor problema. U njima je od 20 tableta bilo potrošeno 11, a preostalih devet je ostalo u Međugorju jer ih je Čilić konzumirao samo u periodu od 22. do 26. travnja. O načinu kupovanja spornih tableta, svemu što je prethodilo toj kupovini i Čilićevu objašnjenju zašto nije uočio problem s tabletama ITF izvještava iznimno detaljno.
Čilić je upoznao ITF-ov tribunal s poviješću svojeg odnosa sa Slavenom Hrvojem, kondicijskim trenerom s kojim surađuje od 2010. godine. Hrvoj mu je savjetovao uzimanje elektrolita, proteina i glukoze zabrinut da “ne jede dovoljno”. Elektrolite i proteine nabavljao je preko HOO-a, ali ne i glukozu. Kako je u karijeri prošao oko 50 dopinških testova, nije imao razloga sumnjati u tablete koje je majka Koviljka kupila u ljekarni u Monte Carlu.
Problemi po Čilića počinju u razdoblju između 18. i 20. travnja kada je njegova majka Koviljka kupila tablete. Kako ne zna francuski, gospođa Čilić je imala riječ glukoza napisanu na papiru te je pokazala taj natpis u ljekarni. Na saslušanju u Londonu tvrdila je da je u dva navrata rekla da joj sin igra profesionalni tenis i da kupuje za njega, ali zbog jezične barijere ljekarnici to očito nisu razumjeli.
Malena razina u krvi
Marin je taj paket prestao koristiti pet dana uoči turnira u Münchenu. Kako je niketamid zabranjen samo u vrijeme natjecanja, razina od 66 ng/ml toliko je malena da su Čilić i savjetnici u tome vidjeli razlog za najmanju moguću kaznu.
Čilić je u obraćanju tribunalu, koje je obavljeno početkom kolovoza, naveo razlog zbog kojeg smatra da bi kazna trebala završiti i s okončanjem postupka. Piše kako je zbog provizorne suspenzije već propustio, odnosno propustit će, dva Grand Slama, Wimbledon i US Open, te da je ta kazna dovoljna za prekršaj koji je počinio nehotice i koji mu, što su znanstveno dokazali i testovi ITF-a, nije pomogao u poboljšanju izvedbe na turniru u Münchenu.
Čilićevi su odvjetnici, Howard L. Jacobs iz ureda u Kaliforniji i Mike Morgan iz Londona, zagovarali tezu da bi Čilićeva kazna trebala biti manja uspoređujući njegov slučaj s drugim slučajevima dopinga. Izvukli su kaznu za Graydona Olivera, bivšeg specijalista za parove, koji je koristio sredstvo za spavanje kako bi se lakše borio s jet-lagom. Kada je zbog njega pao na dopinškom testu, Oliver je dobio samo dva mjeseca suspenzije.
Sud je odbio Čilićevu argumentaciju, ali nije prihvatio ni ITF-ov apel. Naime, ITF već dugo namjerava pooštriti kazne za dopinške prijestupe i Čilić je, može se iščitati iz presude, trebao poslužiti kao visokoprofilni primjer drugima. ITF u argumentaciji navodi da mu je, kao i ostalim profesionalcima, bila dostupna sva pomoć za izbjegavanje pogreške, poput info-telefona koji radi non-stop i na kojem je jednostavnim pozivom mogao provjeriti smije li uzeti sporne tablete ili ne. Ipak, sud je priznao Čilićevu tezu da nije imao lošu namjeru.
Tražena manja kazna
Da Čilićevi odvjetnici nisu uspjeli dokazati nepostojanje namjere, Marinova bi kazna bila minimalno godinu do maksimalne dvije godine suspenzije. Ovako, na stolu je navodno bila i ponuda od sedam i pol mjeseci koju je Čilićev tabor odbio pa na sudu dobio devet. Ako je to točno, time je Marin izgubio i treći Grand Slam u nizu, Australian Open. Za njega će se boriti na Međunarodnom sudu za sportsku arbitražu (CAS) pred kojim će izložiti argumente koje smo naveli. Očito je da i institucije prihvaćaju činjenicu da Marin nije varalica, ali pitanje je koliko će mu skupo naplatiti nedopustivi nemar kojim se doveo u ovu situaciju.