Ikona koja je s Goranom vodila trodnevnu dramu na Wimbledonu: ‘Da mogu birati, taj meč bih igrao ponovno‘

Osvojio sam Wimbledon jer nije bilo krova na ovom terenu, a sada su me pozvali da otvorim novi krov na tom istom mjestu - ironičan je bio Goran Ivanišević prije šest godina na terenu broj 1 u All England Clubu dok se zagrijavao za revijalan meč s ostalim veteranima. Osim što je svojim izjavama nasmijavao londonsku publiku, osmijeh je razvukao i čovjeku s mikrofonom pored njega, koji je, zapravo, najbolje shvatio tu šalu.

Naime, vremenski stroj vraća nas u produženi wimbledonski vikend 2001., od 6. do 8. srpnja, kada je Splićanin nakon trodnevne drame u polufinalu režirao svoj četvrti plasman na završnu stepenicu najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu. I, paralelno, s obzirom na to da je ta bitka završila u nedjelju, finale i ispisivanje povijesti hrvatskog sporta zakazao je za ponedjeljak.

U tom, antologijskom pothvatu, Goran je u polufinalu nakon pet setova pobijedio Tima Henmana, našeg traženog lika iz uvodnog odlomka, koji itekako pamti te srpanjske dane prije 24 godine.

Goran Ivanišević s Timom Henmanom 2019. godine na Wimbledonu. Ovaj je dvojac početkom stoljeća režirao trodnevni spektakl u polufinalu, a hrvatski tenisač na kraju je otišao do trofeja

Dave Shopland/bpi/shutterstock Editorial/profimedia

Najbrži set u karijeri

Bivši britanski tenisač, danas 50-godišnjak, ovih dana i u ulozi je komentatora Eurosporta na Roland Garrosu, dok sve mečeve s pariške zemlje možete pratiti na streaming platformi MAX, a za Jutarnji se prisjetio spektakularnog meča s Ivaniševićem.

- Definitivno, to je bio jedan od najluđih mečeva u mojoj karijeri. Ako bih ponovno mogao odigrati jedan meč, to bi definitivno bio taj. Goran je trebao osvojiti prva dva seta, bio je bolji igrač u tom dijelu meča, ali nekako sam uspio osvojiti drugi set u tie-breaku. Tada smo vjerojatno obojica znali da izjednačenje u setovima (1-1) nije dobro za njega, dok je za mene to bilo odlično, i zbog toga je izgubio koncentraciju u trećem setu. Osvojio sam taj set sa 6-0, izgubio sam samo četiri poena ako se ne varam. To je bio najbrži set u mojoj cijeloj karijeri - prisjeća se Henman.

Igraču iz Oxforda to je bio treći pokušaj lova na finale u Wimbledonu, a nakon što je lakoćom osvojio svoj drugi set, pobjeda i "treća sreća" mu se nazirala. Onda se u priču umiješala - priroda. Na tom je terenu, podsjećamo, tek 18 godina kasnije postavljen krov, stoga su prekidi bili neizbježni.

- Goran se tada uspio sabrati, vratio se u ritam i osvojio četvrti set u tie-breaku. Nakon toga je naš meč otišao i u treći dan, s novim prekidom zbog kiše, i na kraju smo tog zadnjeg dana odigrali samo četiri gema. Znate, puno puta u mojoj karijeri su mi prekidi zbog kiše pomogli, ali ovaj put to sigurno nije bio slučaj.

Goran se uspio sabrati nakon prekida, vratio se u ritam i osvojio četvrti set u tie-breaku. Nakon toga je naš meč otišao i u treći dan, s novim prekidom, prisjeća se Britanac

Gerry Penny/Afp

Ivanišević vs. Čilić

Osim tog upečatljivog sudara s Goranom, Henman se i iduće godine pojavio u polufinalu, međutim i posljednji, četvrti put je poražen na toj stepenici. Njegovu povezanost s tim travnatim terenima, ali i hrvatskim tenisačima, zorno ilustrira i činjenica da je svoj posljednji meč u karijeri odigrao upravo u All England Clubu 2007. u Davis Cupu, kada su on i Jamie Murray svladali Marina Čilića i Lovru Zovku u parovima. Na terenu je, dakle, u karijeri osjetio "veterana" Ivaniševića i "klinca" Čilića, s kojim je igrao i dva mjeseca prije toga u Queen‘s Clubu. Može li usporediti dva naša teniska velikana?

- Kao i svi Hrvati, to su sjajni serveri i visoki igrači. Obojica su osvojila Grand Slam, ali čini mi se da je Goran bio prirodnije nadaren, usto je i ljevak. Smatram da je igrao u puno bržim uvjetima, njegov servis je bio jedan od najboljih s kojima sam se susretao. Međutim, Čilić je odlično udarao lopticu. Kada je bio u formi s osnovne linije, zaista je udarao snažno i čisto s obje strane.

Britanci su, pak, u Open Eri dugo čekali na veliko ime. Nakon vas pojavio se Andy Murray, a sad imate novu uzdanicu u Jacku Draperu. Dojam nam je, doduše, da Velika Britanija, unatoč najbogatijoj teniskoj kulturi, ne proizvodi puno tenisača svjetske klase. Postoji li razlog?

- Prije mog proboja, bilo je novca za ulaganje, ali ulagalo se u kriva područja. Morate ulagati u temelje, u klubove, u turnire i u prave ljude. U zadnjih deset godina smo krenuli u tom smjeru. Scott Lloyd, koji je izvršni direktor Britanskog teniskog saveza, zaslužuje pohvale, a ja sam bio u akademiji njegova oca i uz njegov sam tenis odrastao. Razumije igru, njene komercijalne i profesionalne strane, tako da je britanski tenis u najboljem stanju u dugo vremena. Ima još prostora za napredak, ali počinje se osjećati određena snaga. Dolazim na Slamove, radim u medijima i kao britanski navijač vidim da ima sjajnih priča, neka se tako i nastavi - zaključio je Henman.