ZAGREB - Još prije samo godinu dana, kad je na prvih pet turnira ostvario dvije pobjede i triput zaredom gubio u prvom kolu, Ivan Ljubičić je počeo razmišljati o teniskoj mirovini. I njegovi su se navijači pomirili s činjenicom da je Ljubičić već odigrao svoje najbolje utakmice. Pobjeda nad Gillesom Simonom, tada osmim tenisačem svijeta, na Indian Wellesu i tijesan poraz u četvrtfinalu od Andyja Murrayja, probudili su tanku nadu da jedna velika teniska priča još uvijek nije završena .
Zaradio nadimak
Kada se, godinu dana poslije, Ljubičić vratio u Indian Wells optimisti su očekivali da bi mogao proći prva dva kola turnira i doći do meča s drugim tenisačem svijeta, Srbinom Novakom Đokovićem. I to bi, naravno, bilo to. Nitko iz njegove prateće ekipa, a vjerojatno ni sam Ivan Ljubičić, nije tada slutio kakav će kraj imati ova priča.
Da se dogodila prije pet godina, 2005. ili 2006., kad je Ljubičić s lakoćom dolazio do finala i često pobjeđivao kad s druge strane ne bi bio Roger Federer ili Rafael Nadal, ova priča bila bi očekivani slijed događaja. Ljubičić je tada zaradio nadimak “Ivan Grozni” i igrao tenis s kojim su se rijetki mogli nositi.
- Kad se osvrnem unazad, osjećam da mi je to nedostajalo. Sjajan je osjećaj što sam konačno stigao i do tog velikog naslova. To je ukras. Zbog tog će naslova, nakon Davis Cupa, olimpijskog odličja i dvije godine što sam ih završio u Top 10, jednu od njih u Top 5, sva ta postignuća djelovati još bolje - rekao je Ljubičić nakon osvajanja najvećeg pojedinačnog trofeja u karijeri.
‘Goranovski’ okus
Kao i sve u životu, Ljubičić je i taj trofej zaradio na “krvav” način. Staza je vodila preko trojice Top 10 tenisača ( Đoković, Nadal, Roddick) koje je do Indian Wellsa kombinirano uspio pobijediti tek pet puta u 22 dvoboja (5-17), a posljednja od tih pobjeda dogodila se u Zagrebu 2006. (Đoković). I to je jedan od razloga zašto je ova pobjeda odjeknula poput senzacije, zašto je imala “goranovski okus”. Paralele su neizbježne. I Ivanišević je prije trijumfa 2001. izgubio tri wimbledo-nska finala, bio je daleko od kruga tenisača koje su vidjeli mogućim pobjednikom.
No, za razliku od Goranove karijere, u kojoj se zbog njegovog temperamenta uvijek moglo očekivati neočekivano, kod Ljubičića se sve događalo s nekim razlogom. U svemu je postojao uzročno - posljedični odnos. I kad je zbog rata bio prisiljen izbjeći iz rodne Banje Luke, i kad je kao talentirani klinac dobio priliku usavršavati svoje tenisko umijeće u kampu u Italiji, i kad je Riccardo Piatti u tom istom klincu, koji je zbog neimaštine morao igrati u poderanim tenisicima, vidio neizbrušeni dijamant, sve se događalo s razlogom.
Odluke o karijeri
Okolnosti su Ivana natjerale na ubrzano sazrijevanje. Dok su njegovi vršnjaci bezbrižno proživljavali adolescentsko razdoblje, Ljubičić je dnevno bio prisiljen donositi odluke koje su, neke manje, a neke više, izravno utjecale na njegovu karijeru. I uvijek je on bio taj koji je povlačio poteze.
- Ja sam tu da mu ukažem na neke stvari, ali na Ivanu je da shvati što je dobro za njega - riječi su Riccarda Piattija, čovjeka čiji je odnos s Ivanom odavno prerastao običan odnos trenera i igrača na Touru.
Piatti mu je bio kum na vjenčanju kad je okrunjena Ivanova dugogodišnja veza s Aidom Shalabi, s kojom danas uživa i u prvim godinama roditeljstva (sinu Leonardu je 16 i pol mjeseci). Osobe kojima je okružen upotpunjavaju mozaik o racionalnom čovjeku, čije su odluke izvan teniskog terena jednako promišljene kao i one na njemu.
Trijumf u Indian Wellsu stigao je i kao rezultat još jedne takve Ivanove odluke. Španjolca Salvadora Sosu uključio je u svoj tim 2003., kad je shvatio da fizički zaostaje za konkurencijom. Bila je to skupa investicija, ali “Salva” se počeo isplaćivati već u prvim tjednima 2004. Sa Sosom je stigao do jednog vrhunca, za drugi je trebao promjenu. Promjenu pristupa i načina treniranja, koju je dobio angažiranjem domaćih stručnjaka, Riječana Dalibora Širole i Dejana Misture. Zahvaljujući njima Ivan je danas, iako već u veteranskim godinima, opet fizički moćan kao i 2005.
‘Štit’ kraj imena
Za manje od tjedan dana, kad izađe na svoj prvi meč u Miamiju, pokraj Ljubičićevog imena stajat će mali “štit”. Oznaka tenisača koji su osvojili naslov na Mastersu. Indian Wells je kruna jedne velike karijere, karijere o kakvoj mnogi sanjaju, a tek nekolicina uspije ostvariti. I novi početak, tvrdi Ivan.
- Želim mjesto na ATP Finalu u Londonu. Znam da će teško biti ugurati se među prvu petoricu, ali možda mogu ukrasti sedmo ili osmo mjesto nekom mlađem, neiskusnijem.
Indian Wells kao labuđi pjev ili početak novog uzleta? Ako ste vidjeli kako je Ivan pobijedio Đokovića, Nadala i Roddicka, zaključak je lak: “Gospodo iz Top 10, čuvajte se. Ivan Grozni se vratio!”
Karijera Ivana Ljubičića
Indian Wells kao kruna karijere
1996. igrao je u finalu juniorskog Wimbledona i izgubio od Vladimira Volčkova
1997. počeo intenzivnu suradnju s današnjim trenerom Riccardom Piattijem; probio se do finala zagrebačkog Challengera
1998. debitirao u Davis Cupu
1999. u Umagu zaigrao u prvom polufinalu na ATP turnirima; prvi put završio sezonu među sto najboljih tenisača svijeta
2000. prvi put završio sezonu kao najbolje rangirani hrvatski tenisač, ispred Gorana Ivaniševića
2001. u Lyonu osvojio prvi ATP naslov
2004. u paru s Marijem Ančićem osvojio brončanu olimpijsku medalju u Ateni
2005. ostvario 7-1 u pojedinačnim mečevima i 4-0 u parovima na putu do trijumfa Hrvatske u Davis Cupu; osvojio dva ATP naslova (Metz, Beč) iz osam finala i prvi put zaigrao na Masters Cupu
2006. uspeo se do 3. mjesta na ATP ljestvici, a završio sezonu na 5. mjestu; osvojio tri naslova (Chennai, Zagreb, Beč) iz pet finala
2007. osvojio dva naslova (Doha, ‘s-Hertogenbosch) iz tri finala; u porazu od Njemačke odigrao posljednji meč za Davis Cup reprezentaciju
2009. nakon dvije godine posta osvojio 9. naslov u karijeri (Lyon)
2010. u Indian Wellsu postao prvi hrvatski pobjednik i jedini uz Gorana Ivaniševića koji je osvojio naslov na turnirima iz Masters serije