UMAG - Nakon deset dana vrijeme je za svođenje završnog računa. Novi direktor Vanja Božičković uskočio je u cipele čovjeka koji je bio simbol umaškog turnira. Iako se okružio manje-više istim ljudima koji su pratili Slavka Rasbergera, Božičković je zauzeo drugačiji gard od svojeg prethodnika.
Red i disciplina u Umagu nikada nisu bili upitni, ali nervoza je teško bila vidljiva i iznutra. Atmosfera u provedbenom dijelu i tehničkim službama turnira mogla bi se opisati kao mnogo opuštenija i radno ugodnija, iako će nekima možda i nedostajati govori o “interesu turnira” i “svjesnosti svih zaposlenih da rade u njegovu ispunjavanju”.
Previše pehova
Božičković nije imao potrebu, niti je predviđeno da nadzire baš svaki detalj funkcioniranja turnira.
- Nema potrebe za mijenjanjem ekipe koja radi dobar posao ili ulaženjem u njihov sektor zadaća. Ionako je timski rad ključan u ovakvom projektu. Moja je zadaća voditi računa o igračkom dijelu i mislim da sam tu obavio dobar posao - smatra Božičković.
Teško mu je proturječiti u ovom pogledu, iako je nemoguće ne primijetiti da mu je debi mogao proći mnogo bolje bez nekoliko pehova - od ozljeda Ančića i Karlovića do preranih poraza Davidenka, Melzera i Ljubičića.
S tom trojicom (pogotovo petoricom!) završni vikend turnira bio bi kudikamo atraktivniji, ali favoriti ne mogu uvijek uslišati želje organizatora.
- Utjecali smo na ono na što smo mogli, a to je dodjeljivanje pozivnica. Kada smo shvatili da nećemo moći dovesti više nikoga iz Top 20, okrenuli smo se domaćim igračima i dali im šansu - zaključio je Božičković.
Karte se dijelile i besplatno
Za kraj najmanje ugodno pitanje - gdje je nestala publika? I dugogodišnji umaški simbol, sudac Mohamed Lahyani, požalio se da “ove godine nema one poznate atmosfere”.
Vjerujemo da će Istraturist uvidjeti gdje je pogriješio i učiniti određene korekcije kako se ne bi ponovilo da se, primjerice, ulaznice za finale u satima prije završnog meča besplatno dijele da bi se popunila umaška školjka.
Vanjski tereni, na kojima se ulaz ne naplaćuje, često su bili pretijesni za sve znatiželjne turniste. Međutim, “centralka” je prečesto zjapila otužno prazna.
UMAG S BOŽIČKOVIĆEM NA ČELU U ČETIRI SLIKE
Novi vizualni identitet
Umag je u treće desetljeće ušao u izmijenjenom i veoma dopadljivom ruhu. Osvježeni vizualni identitet ATP stadiona (bivšeg Stella Marisa) donio je dašak svježine svima koji iz godine u godinu pohode najstariji hrvatski ATP turnir.
Lista igrača
Iako je u terminu koji Umag ima teško očekivati bolje, čini nam se da je nedostajalo još jedno ili dva veća imena. Stvar su mogli popraviti Davidenko, Melzer i Ljubičić, ali nisu preživjeli dvostruki program u petak.
Pozivnice domaćim igračima
Tri pozivnice otišle su u ruke domaćim igračima i donijele dvije pobjede (Škugor i Dodig). Kada se već nije moglo privući još kojeg igrača iz Top 20, Božičković je povukao jedini ispravan potez.
Slaba posjećenost
Ne sjećamo se Umaga koji je bio lošije posjećen. Je li promocija napravila pogrešku, jesu li ulaznice bile preskupe ili su Starace, Seppi i Chela ipak nedovoljno atraktivni? Istina je vjerojatno negdje u sredini.