5 NAJVEĆIH RIVALITETA

Wimbledonska suparništva: 'Danas su igrači premekani, a nekad su se mrzili'

Dan uoči početka najvećeg teniskog turnira na svijetu odabrali smo pet bezvremenskih wimbledonskih rivaliteta

Wimbledon 1998., druga nedjelja turnira, dodjela nagrada nakon muškog finala. Goran stoji kraj Samprasa i čeka "smrtnu presudu", novi srebrni tanjur. Kao 11-godišnji klinac, koji tada proklinje Krajiceka i fantomski nec koji su Zeca u polufinalu odveli do 15-13 u petom i ostavili bez snage u trećem londonskom finalu, slušam tatu koji, sjećam se kao jučer, kaže: Nikada neće osvojiti! Ovo je bila posljednja prilika, Goran nikada neće osvojiti Wimbledon!

Tih godina, kao i svoj djeci koja su nabijala reketom po loptici, Goran je bio božanstvo, ali i najveća frustracija. Svaka čast "vatrenima" i Šukeru, ali meni je Ivanišević bio najvažniji sportski lik ljeta 1998. I najveći tragičar, veći i od Bobana, Jarnija ili kojeg već krivca za polufinalni poraz od Francuza.

Pojma tada nisam imao o Borgu, McEnroeu i ostalim junacima kasnih 70-ih i 80-ih godina, ljudima koji su tenis učinili možda i najjačim pojedinačnim sportom u svijetu. Bitni su bili samo junak (Goran) i zlikovac (Sampras) koji će ga "otjerati u grob" bez toliko željenog pehara. Godinama kasnije, kroz VHS snimke, knjige i YouTube, napokon sam shvatio da su Ivanišević i Sampas tek jedna od sjajnih priča turnira koji će u ponedjeljak proslaviti 125. rođendan.

Rivalstva koja su s godinama Wimbledon pretvorila u jedan od najvećih sportskih događaja mijenjala su se tijekom vremena. Danas, kada igrači biraju riječi kad govore jedan o drugome, mnogi žale za vremenom kada se najveći protivnici nisu podnosili.

- Današnja rivalstva su premekana. McEnroe i ja smo se uistinu mrzili, na terenu i izvan njega - prisjetio se Jimmy Connors, protagonist jednog od pet najvećih suparništava u modernoj povijesti Wimbleodna.

Odabrali smo pet rivalstava koja su obilježila posljednjih 40 godina u All England Clubu. U obzir smo uzeli Open eru (od 1968.), pa nema Lavera, Budgea, Perryja i ostalih višestrukih osvajača Wimbledona.

1. John McEnroe vs. Jimmy Connors

Naslovi (finala): McEnroe 3 (5), Connors 2 (6); Omjer u Wimbledonu: McEnroe 59-11, Connors 84-19; Međusobni mečevi u Wimbledonu:

1977., polufinale: Connors - McEnroe 6-3, 6-3, 4-6, 6-4

1980., polufinale: McEnroe - Connors 6-3, 3-6, 6-3, 6-4

1982., finale: Connors - McEnroe 3-6, 6-3, 6-7, 7-6, 6-4

1984., finale: McEnroe - Connors 6-1, 6-1, 6-2

Te 1977. godine u Londonu se pojavio 18-godišnji bahati klinac, kojeg je legendarni NBC-jev teniski ekspert Bud Collins tada prozvao "tornadom koji će poharati teniski svijet". Sedam godina stariji Connors zaustavio je kvalifikanta McEnroea tek u polufinalu. Bio je to prvi od njihova četiri međusobna ogleda u All England Clubu. Posebno se pamti finale 1982., prve godine nakon Borgova odlaska s velike scene. Connors je uzeo svoju drugu wimbledonsku titulu, a "Big Mac" je dočekao slatki revanš 1984., kada je "Jimbu" u finalu prepustio samo četiri gema.

- Znao sam da mora doći nova šansa, da moramo izravnati račune. Te sam godine igrao najbolji tenis u životu, a finale protiv Connorsa bilo je neponovljivo. Uživao sam gledajući njegovo lice dok se nemoćno ljutio na sebe - prisjetio se McEnroe u intervjuu ESPN-u 2003.

2.John McEnroe vs. Björn Borg

Naslovi (finala): McEnroe 3 (5), Borg 5 (6); Omjer u Wimbledonu: McEnroe 59-11, Borg 51-4; Međusobni mečevi u Wimbledonu:

1980., finale: Borg - McEnroe 1-6, 7-5, 6-3, 6-7(16), 8-6;

1981., finale: McEnroe - Borg 4-6, 7-6, 7-6, 6-4

Njihovo rivalstvo, prije svega zbog Borgova naprasnog prekida karijere, nije bilo ekstenzivno, ali su intenzitet i značenje njihovih mečeva zauvijek promijenili tenis. Dva finala koja su odigrali u Londonu možda su i najbolje što su prikazali u međusobnim okršajima. Tie-break četvrtog seta 1980., u kojem je McEnroe sa 18-16 izborio peti set, vjerojatno je najpoznatiji gem svih vremena.

- Gubitak tog tie-breaka bio mi je najgori, a osvajanje petog seta i petog naslova najdraži trenutak u karijeri. Bez dileme, bio je to najbolji meč u kojem sam sudjelovao - rekao je Borg u dokumentarcu McEnroe - Borg: Fire&Ice (Vatra i Led, op. a.), koji je prošlog tjedna doživio premijeru na NBC-ju, a bavi se najpoznatijim rivalstvom u povijesti tenisa. Sama činjenica da je finale Wimbledona 1980. toliko zastupljeno u tom dokumentarnom filmu govori o njegovu značenju. Godinu dana kasnije McEnroe je u finalu prekinuo Borgov niz od 41 uzastopne pobjede u Wimbledonu, osvojio svoj prvi naslov i zauvijek zatvorio vrata All England Cluba za Cveđanina, koji se nikad više nije vratio u Wimbledon kao igrač. Bilo mu je tek 25 godina.

3. Stefan Edberg vs. Boris Becker

Naslovi (finala): Edberg 2 (3), Becker 3 (7); Omjer u Wimbledonu: Edberg 49-12, Becker 73-12; Međusobni mečevi u Wimbledonu:

1988., finale: Edberg - Becker 4-6, 7-6(2), 6-4, 6-2

1989., finale: Becker - Edberg 6-0, 7-6(1), 6-4

1990., finale: Edberg - Becker 6-2, 6-2, 3-6, 3-6, 6-4

Osim Federera i Nadala, jedina dvojica koja su se u Open eri sastala u tri uzastopna finala u Wimbledonu. Kraj osamdesetih i početak devedesetih, koje je obilježila promjena materijala i ubrzavanje tenisa, posebno se osjetio na travi. Kao pravi servis-volej igrači, Becker i Edberg bili su pravi primjer igrača koji su, s iznimkom Agassija, dominirali Wimbledonom do pojave Hewitta, a kasnije i Federera. U prvo od tri finala Becker je ušao kao veliki favorit. Lovio je treću titulu u četiri godine, ali je ledeni Cveđanin stigao do drugog Grand Slam naslova. Godinu kasnije Becker se revanširao u tri seta, a 1990. propustio je break viška u petom, nakon što je gubio 2-0 u setovima. Da je uspio preokrenuti, postao bi prvi tenisač nakon Francuza Cocheta koji je u finalu Wimbledona nadoknadio 2-0 u setovima.

4. Pete Sampras vs. Goran Ivanišević

Naslovi (finala): Sampras 7 (7), Ivanišević 1 (4); Omjer u Wimbledonu: Sampras 63-7, Ivanišević 49-14; Međusobni mečevi u Wimbledonu:

1992., polufinale:

Ivanišević - Sampras 6-7(4), 7-6(5), 6-4, 6-2

1994., finale: Sampras - Ivanišević 7-6(2), 7-6(5), 6-0

1995., polufinale: Sampras - Ivanišević 7-6(7), 4-6, 6-3, 4-6, 6-3

1998., finale: Sampras - Ivanišević 6-7(2), 7-6(9), 6-4, 3-6, 6-2

Sudeći prema brojkama, ovom je rivalstvu moglo konkurirati ono Federera i Roddicka, koji su odigrali tri međusobna finala. Međutim, sentimenti (Ivanišević) i činjenica da u pregledu ne bismo imali najuspješnijeg igrača u povijesti turnira (Sampras) prevagnuli su na njihovu stranu. Ista su generacija (1971.), pa je logično da se nad Ivaniševićevom sudbinom zdvajalo "jer je rođen u vrijeme najboljeg u povijesti". "Pistol Pete" nedavno je priznao da je Goran bio njegov najopasniji protivnik u lovu na sedam londonskih titula.

- Morao sam pobjeđivati najboljeg servera u povijesti igre, i to u uvjetima koji su mnogo brži nego današnji. Goran bi u nekom drugom vremenu sigurno osvojio više naslova - rekao je Sampras u intervjuu za ESPN.com.

Prvi finalni poraz od Samprasa (drugi ukupno) Goran je mogao progutati iako je u dva tie-breaka bio blizu pa se raspao u trećem setu. Međutim, kada je 1998., kao 27-godišnjak, izgubio i treći finale najdražeg turnira, činilo se da će ga "Samprasovo prokletstvo" umiroviti kao jednog od najboljih tenisača u povijesti bez Grand Slama. Na sreću, stigla je bajkovita 2001., Pat Rafter i suze radosnice...

5. Roger Federer vs. Rafael Nadal

Naslovi (finala): Federer 6 (7), Nadal 2 (4); Omjer u Wimbledonu: Federer 56-6, Nadal 29-4; Međusobni mečevi u Wimbledonu:

2006., finale: Federer - Nadal 6-0, 7-6(5), 6-7(2), 6-3

2007., finale: Federer - Nadal 7-6(7), 4-6, 7-6(3), 2-6, 6-3

2008., finale: Nadal - Federer 6-4, 6-4, 6-7(5), 6-7(8), 9-7

Dugo je Wimbledon bio Federerova trofejna oaza, sigurna oklada. Rijetki su Rafaela Nadala vidjeli kao ozbiljnog kandidata za najveći travnati naslov, ali on je iz godine u godinu napredovao na najbržoj podlozi. U prvom finalu protiv Federera pružio je pristojan otpor, u drugom odveo Cvicarca u pet setova, da bi mu treća bila sreća. U jednom od najboljih mečeva u povijesti tenisa, u mraku centralnog terena, Nadal je otišao tamo gdje su ga rijetki vidjeli uzevši ispred Federerovih očiju najdraži mu trofej.

- Ni sam nisam vjerovao da ću na travi ikada igrati finale, a kamoli osvojiti Wimbledon - rekao je nakon naslova 2008. Nadal.

Danas, kada tenis na travi, pogotovo pred kraj turnira kada se oni susreću, nije ni približno brz kao prije 15-ak godina, Rafa će uvijek imati šansu protiv Rogera. U Wimbledonu od 2002. nije bilo godine bez da jedan od njih dvojice nije igrao finale. Ove im je godine ždrijeb namijenio međusobni polufinale, što, s obzirom na formu, neutralni teniski svijet i priželjkuje. Za novo poglavlje jednog od najvećih rivalstava u povijesti tenisa i Wimbledona...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. veljača 2021 01:54