Wimbledon 1998., druga nedjelja turnira, dodjela nagrada nakon muškog finala. Goran stoji kraj Samprasa i čeka "smrtnu presudu", novi srebrni tanjur. Kao 11-godišnji klinac, koji tada proklinje Krajiceka i fantomski nec koji su Zeca u polufinalu odveli do 15-13 u petom i ostavili bez snage u trećem londonskom finalu, slušam tatu koji, sjećam se kao jučer, kaže: Nikada neće osvojiti! Ovo je bila posljednja prilika, Goran nikada neće osvojiti Wimbledon!
Tih godina, kao i svoj djeci koja su nabijala reketom po loptici, Goran je bio božanstvo, ali i najveća frustracija. Svaka čast "vatrenima" i Šukeru, ali meni je Ivanišević bio najvažniji sportski lik ljeta 1998. I najveći tragičar, veći i od Bobana, Jarnija ili kojeg već krivca za polufinalni poraz od Francuza.
Pojma tada nisam imao o Borgu, McEnroeu i ostalim junacima kasnih 70-ih i 80-ih godina, ljudima koji su tenis učinili možda i najjačim pojedinačnim sportom u svijetu. Bitni su bili samo junak (Goran) i zlikovac (Sampras) koji će ga "otjerati u grob" bez toliko željenog pehara. Godinama kasnije, kroz VHS snimke, knjige i YouTube, napokon sam shvatio da su Ivanišević i Sampas tek jedna od sjajnih priča turnira koji će u ponedjeljak proslaviti 125. rođendan.
Rivalstva koja su s godinama Wimbledon pretvorila u jedan od najvećih sportskih događaja mijenjala su se tijekom vremena. Danas, kada igrači biraju riječi kad govore jedan o drugome, mnogi žale za vremenom kada se najveći protivnici nisu podnosili.
- Današnja rivalstva su premekana. McEnroe i ja smo se uistinu mrzili, na terenu i izvan njega - prisjetio se Jimmy Connors, protagonist jednog od pet najvećih suparništava u modernoj povijesti Wimbleodna.
Odabrali smo pet rivalstava koja su obilježila posljednjih 40 godina u All England Clubu. U obzir smo uzeli Open eru (od 1968.), pa nema Lavera, Budgea, Perryja i ostalih višestrukih osvajača Wimbledona.
1. John McEnroe vs. Jimmy Connors
Naslovi (finala): McEnroe 3 (5), Connors 2 (6); Omjer u Wimbledonu: McEnroe 59-11, Connors 84-19; Međusobni mečevi u Wimbledonu:
1977., polufinale: Connors - McEnroe 6-3, 6-3, 4-6, 6-4
1980., polufinale: McEnroe - Connors 6-3, 3-6, 6-3, 6-4
1982., finale: Connors - McEnroe 3-6, 6-3, 6-7, 7-6, 6-4
1984., finale: McEnroe - Connors 6-1, 6-1, 6-2
Te 1977. godine u Londonu se pojavio 18-godišnji bahati klinac, kojeg je legendarni NBC-jev teniski ekspert Bud Collins tada prozvao "tornadom koji će poharati teniski svijet". Sedam godina stariji Connors zaustavio je kvalifikanta McEnroea tek u polufinalu. Bio je to prvi od njihova četiri međusobna ogleda u All England Clubu. Posebno se pamti finale 1982., prve godine nakon Borgova odlaska s velike scene. Connors je uzeo svoju drugu wimbledonsku titulu, a "Big Mac" je dočekao slatki revanš 1984., kada je "Jimbu" u finalu prepustio samo četiri gema.
- Znao sam da mora doći nova šansa, da moramo izravnati račune. Te sam godine igrao najbolji tenis u životu, a finale protiv Connorsa bilo je neponovljivo. Uživao sam gledajući njegovo lice dok se nemoćno ljutio na sebe - prisjetio se McEnroe u intervjuu ESPN-u 2003.
2.John McEnroe vs. Björn Borg
Naslovi (finala): McEnroe 3 (5), Borg 5 (6); Omjer u Wimbledonu: McEnroe 59-11, Borg 51-4; Međusobni mečevi u Wimbledonu:
1980., finale: Borg - McEnroe 1-6, 7-5, 6-3, 6-7(16), 8-6;
1981., finale: McEnroe - Borg 4-6, 7-6, 7-6, 6-4
Njihovo rivalstvo, prije svega zbog Borgova naprasnog prekida karijere, nije bilo ekstenzivno, ali su intenzitet i značenje njihovih mečeva zauvijek promijenili tenis. Dva finala koja su odigrali u Londonu možda su i najbolje što su prikazali u međusobnim okršajima. Tie-break četvrtog seta 1980., u kojem je McEnroe sa 18-16 izborio peti set, vjerojatno je najpoznatiji gem svih vremena.
- Gubitak tog tie-breaka bio mi je najgori, a osvajanje petog seta i petog naslova najdraži trenutak u karijeri. Bez dileme, bio je to najbolji meč u kojem sam sudjelovao - rekao je Borg u dokumentarcu McEnroe - Borg: Fire&Ice (Vatra i Led, op. a.), koji je prošlog tjedna doživio premijeru na NBC-ju, a bavi se najpoznatijim rivalstvom u povijesti tenisa. Sama činjenica da je finale Wimbledona 1980. toliko zastupljeno u tom dokumentarnom filmu govori o njegovu značenju. Godinu dana kasnije McEnroe je u finalu prekinuo Borgov niz od 41 uzastopne pobjede u Wimbledonu, osvojio svoj prvi naslov i zauvijek zatvorio vrata All England Cluba za Cveđanina, koji se nikad više nije vratio u Wimbledon kao igrač. Bilo mu je tek 25 godina.
3. Stefan Edberg vs. Boris Becker
Naslovi (finala): Edberg 2 (3), Becker 3 (7); Omjer u Wimbledonu: Edberg 49-12, Becker 73-12; Međusobni mečevi u Wimbledonu:
1988., finale: Edberg - Becker 4-6, 7-6(2), 6-4, 6-2
1989., finale: Becker - Edberg 6-0, 7-6(1), 6-4
1990., finale: Edberg - Becker 6-2, 6-2, 3-6, 3-6, 6-4
Osim Federera i Nadala, jedina dvojica koja su se u Open eri sastala u tri uzastopna finala u Wimbledonu. Kraj osamdesetih i početak devedesetih, koje je obilježila promjena materijala i ubrzavanje tenisa, posebno se osjetio na travi. Kao pravi servis-volej igrači, Becker i Edberg bili su pravi primjer igrača koji su, s iznimkom Agassija, dominirali Wimbledonom do pojave Hewitta, a kasnije i Federera. U prvo od tri finala Becker je ušao kao veliki favorit. Lovio je treću titulu u četiri godine, ali je ledeni Cveđanin stigao do drugog Grand Slam naslova. Godinu kasnije Becker se revanširao u tri seta, a 1990. propustio je break viška u petom, nakon što je gubio 2-0 u setovima. Da je uspio preokrenuti, postao bi prvi tenisač nakon Francuza Cocheta koji je u finalu Wimbledona nadoknadio 2-0 u setovima.
4. Pete Sampras vs. Goran Ivanišević
Naslovi (finala): Sampras 7 (7), Ivanišević 1 (4); Omjer u Wimbledonu: Sampras 63-7, Ivanišević 49-14; Međusobni mečevi u Wimbledonu:
1992., polufinale:
Ivanišević - Sampras 6-7(4), 7-6(5), 6-4, 6-2
1994., finale: Sampras - Ivanišević 7-6(2), 7-6(5), 6-0
1995., polufinale: Sampras - Ivanišević 7-6(7), 4-6, 6-3, 4-6, 6-3
1998., finale: Sampras - Ivanišević 6-7(2), 7-6(9), 6-4, 3-6, 6-2
Sudeći prema brojkama, ovom je rivalstvu moglo konkurirati ono Federera i Roddicka, koji su odigrali tri međusobna finala. Međutim, sentimenti (Ivanišević) i činjenica da u pregledu ne bismo imali najuspješnijeg igrača u povijesti turnira (Sampras) prevagnuli su na njihovu stranu. Ista su generacija (1971.), pa je logično da se nad Ivaniševićevom sudbinom zdvajalo "jer je rođen u vrijeme najboljeg u povijesti". "Pistol Pete" nedavno je priznao da je Goran bio njegov najopasniji protivnik u lovu na sedam londonskih titula.
- Morao sam pobjeđivati najboljeg servera u povijesti igre, i to u uvjetima koji su mnogo brži nego današnji. Goran bi u nekom drugom vremenu sigurno osvojio više naslova - rekao je Sampras u intervjuu za ESPN.com.
Prvi finalni poraz od Samprasa (drugi ukupno) Goran je mogao progutati iako je u dva tie-breaka bio blizu pa se raspao u trećem setu. Međutim, kada je 1998., kao 27-godišnjak, izgubio i treći finale najdražeg turnira, činilo se da će ga "Samprasovo prokletstvo" umiroviti kao jednog od najboljih tenisača u povijesti bez Grand Slama. Na sreću, stigla je bajkovita 2001., Pat Rafter i suze radosnice...
5. Roger Federer vs. Rafael Nadal
Naslovi (finala): Federer 6 (7), Nadal 2 (4); Omjer u Wimbledonu: Federer 56-6, Nadal 29-4; Međusobni mečevi u Wimbledonu:
2006., finale: Federer - Nadal 6-0, 7-6(5), 6-7(2), 6-3
2007., finale: Federer - Nadal 7-6(7), 4-6, 7-6(3), 2-6, 6-3
2008., finale: Nadal - Federer 6-4, 6-4, 6-7(5), 6-7(8), 9-7
Dugo je Wimbledon bio Federerova trofejna oaza, sigurna oklada. Rijetki su Rafaela Nadala vidjeli kao ozbiljnog kandidata za najveći travnati naslov, ali on je iz godine u godinu napredovao na najbržoj podlozi. U prvom finalu protiv Federera pružio je pristojan otpor, u drugom odveo Cvicarca u pet setova, da bi mu treća bila sreća. U jednom od najboljih mečeva u povijesti tenisa, u mraku centralnog terena, Nadal je otišao tamo gdje su ga rijetki vidjeli uzevši ispred Federerovih očiju najdraži mu trofej.
- Ni sam nisam vjerovao da ću na travi ikada igrati finale, a kamoli osvojiti Wimbledon - rekao je nakon naslova 2008. Nadal.
Danas, kada tenis na travi, pogotovo pred kraj turnira kada se oni susreću, nije ni približno brz kao prije 15-ak godina, Rafa će uvijek imati šansu protiv Rogera. U Wimbledonu od 2002. nije bilo godine bez da jedan od njih dvojice nije igrao finale. Ove im je godine ždrijeb namijenio međusobni polufinale, što, s obzirom na formu, neutralni teniski svijet i priželjkuje. Za novo poglavlje jednog od najvećih rivalstava u povijesti tenisa i Wimbledona...