U dobi od 15 godina, Abdul Goni Gazi doživio je iskustvo koje će promijeniti tijek njegova života. Počelo je kao izlet u s bratom. Njih dvojica su krenula duboko u Sundarbanim, golemi krajolik mangrova, rijeka i otoka koji se proteže preko plimne delte Bangladeša i Indije.
- Otišli smo na obalu rijeke sjeći drva za kuhanje. Stajao sam tamo držeći čamac na mjestu, gledajući prema obali. Zatvorio sam oči, a kad sam ih otvorio, ispred mene je bio tigar. Brzo sam otpustio čamac i pomaknuo se prema sredini rijeke. Moj stariji brat je vidio tigra, pa je zaronio u rijeku, otplivao prema sredini i popeo se u čamac. Do tada sam se onesvijestio od straha - prisjeća se Abdul svojeg prvog susreta s bengalskim tigrom, piše Guardian.
Danas je on u svom kraju poznat pod nadimkom "Goni Tigar" i istaknuti je zagovornik suživota tigrova i ljudi. Njegov rani užas pretvorio se u fascinaciju.
- Od oca sam slušao priče o zaštiti ljudi od tigrova. Iz onoga što sam čuo u meni je buknula strast vezana za zaštitu tih velikih životinja - objasnio je i istaknuo kako je do sada pomogao spasiti gotovo 40 tigrova.
Najprije je bio fokusiran na ljude koje su mačke napale. Potom je shvatio da je njegov posao pronalaženje načina da dvije vrste žive u ravnoteži. Da napada bude što manje. I da, kad se dogode, tigrove odmami dalje od njihovih žrtava. Metode koje koristi su nenasilne.
- Ako tigar postane agresivan, pravimo se da smo i mi agresivni. Kad on rikne, mi riknemo natrag. Budući da nas tigar tada smatra strašnima, odlazi s mjesta na kojem se zatekao, a to je uvijek mjesto preblizu ljudi - ističe Abdul, koji danas pomaže raznim vrstama životinja, ne samo tigrovima.
U njegovom poslu bilo je mnogo mučnih situacija. Jedna od njih je akcija u kojoj su dobili zadatak da pronađu i njegovoj obitelji vrate tijelo nastradalog muškarca. Abdul i članovi njegovog tima hodali su kroz isušeni kanal, prateći tragove krvi. Bilo je jezivo tiho, prisjeća se, osim povremenog pucketanja grančica i šuškanja manjih životinja koje su bježale. Našli su tijelo, ali bio je jedan problem: tigar je još bio u blizini.
- Nismo ga mogli vidjeti, ali smo ga čuli - rekao je Abdul.
Dok je podizao tijelo na svoja ramena, njegov prijatelj Shahin je rekao: "Goni, iza tebe je tigar."
- Okrenuo sam se i vidio tigra. Jako sam se uplašio, ali sam odmah počeo vikati i pogledao tigra ravno u oči. Svojim štapom sam ga nastojao preplašiti - prisjetio se i dodao kako je tigar riknuo nazad, ali je neko vrijeme ostao u blizini tijela. Abdul i njegov tim nisu se micali, pa je velika mačka odustala. Potom su ljudi krenuli nazad, noseći tijelo preminulog muškarca.
- Dok smo se vraćali, tigar je dva ili tri puta došao u našu blizinu. Svaki put smo ga opet otjerali i nastavili nositi tijelo. Snaga njegove rike i njegov izgled kad mu stojite nasuprot njemu je nešto što je beskrajno teško opisati riječima - pojasnio je Abdul.
Broj tigrova u Bangladešu polako raste: od 106 u 2015. godini do 125 u 2024. godini. Gubitak staništa, krivolov i klimatske promjene su im najveći neprijatelji. Porast razine mora, sve snažnije oluje i veći salinitet degradiraju zemljište oko šume, dok ljudski razvoj gura pripadnike naše vrste dublje u stanište tigrova, što dovodi do više sukoba.
- U jednom trenutku, ljudi u mom kraju željeli su da više ne bude tigrova. Ali ja sam želio da tigrovi prežive. Kada tigar dođe iz Sundarbana u naša sela, ljudi iz moje zajednice sada mi pomažu vratiti ga natrag u Sundarban, umjesto da ga ubiju - pojasnio je Abdul.
Ta promjena nije došla bez otpora.
- Zbog svoje želje da spasim tigrove, mnogo sam puta bio vrijeđan, a dobio sam i batine. Mnogo puta. No, moj je cilj spasiti ih. Ovo je posao koji radim za svoju zemlju i osjećam da joj moram vratiti. Divljina pripada svima nama - zaključio je Abdul.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....