Svatko tko je u djetinjstvu imao ljubimca zna koliko boli njegov gubitak. Ako je nestao, godinama nakon sjećamo se svega: trenutka kad smo otkrili da ga nema, tuge, pokušaja da ga nađemo, nade da se vratio, razočaranja što ipak nije... I u odrasloj dobi osjećamo dio tih emocija, ali nikada onako čisto i snažno kao u djetinjoj dobi.
Jedan dječak iz srpskog naselja Batajnica (smještenog u općini Zemun) objavio je oglas da mu je nestala mačka. Odnosno, njegovo mače, malena Marina. Koliko ga boli što je nema pojasnio je kad je napisao da je toliko tužan da ne može ni učiti, jer stalno misli o njoj. Uz to, sve je dirnuo iznos kojeg je ponudio. Onome tko mu pomogne da nađe voljeno mače daje 2200 dinara (malo manje od 19 eura). Nije morao napisati, ali nam je lako pretpostaviti da je to sve što on ima. Sasvim sigurno je razbio svoju kasicu - prasicu, skupio sve one papirnate i kovane novčiće i sav taj iznos, sve svoje maleno blago ponudio onome tko mu može vratiti ljubimicu.
Daleko smo i ne možemo pomoći u pronalasku Marine, ali se nadamo da će je ovaj dječak pronaći. Ovakva se ljubav ne vidi svaki dan.