Dogodi se to nekad, o čemu vam iz prve ruke možemo svjedočiti, da čovjek ode na put i neočekivano se zaljubi. Ljubav nas pogodi u sekundi, nakon drugog pogleda, potpuno neočekivano, u trenutku za kojeg tek kasnije shvatimo da je bio savršen, iako toga uopće nismo bili svjesni. Nekad je to prema osobi, nekad prema životinji. U oba slučaja možemo reći da smo to doživjeli i da su takve ljubavi nezaboravne. Fatalne. Trajne.
Dva Slovaka nedavno su se u našoj zemlji našla u istoj toj situaciji - njima se dogodilo da su pronašli napuštenog psa. Bila je to ljubav na drugi pogled - prvim su ustanovili da je riječ o ostavljenoj životinji, koja nema vlasnika, a već drugi je bio dovoljan da se oduševe tim bijelim čupavim stvorom. Nije bilo nikakve šanse da ga ostave na cesti, pa su guglali, našli osječki azil, koji je bio najbliži, i doveli ga tamo.
Iako su ga ostavili, obećali su da će se vratiti po njega. Znamo koliko ljudi nekada olako obećaju neke stvari, pa su zaposlenici psa stavili u karantenu, kako i moraju, s nadom da će se ljudi ipak vratiti. Dalek je to put, istina, ali ljubav je ljubav. Ako je prava.
I zaista, vratili su se.
- Čim su se organizirali doma, sjeli su u auto i došli po njega. Ne moram vam ni reći koliko smo svi bili oduševljeni, suze su nam išle od sreće, a mali Snješko, kako smo ga nazvali, najviše. Vidjeli smo po mahanju repom da ih se sjeća i rado je uskočio u njihov automobil. Postao je mali Slovak, a mi smo mu sretno zazvonili zvoncem, kao i uvijek kad se netko udomi, i mahnuli na rastanku - kaže nam volonterka azila.
