MAČKOLUMNA

Falilo nam je mlijeko za kavu, pa smo probali malo onog kojeg kupujemo za ljubimce...

U ovoj kolumni saznajemo i kako se život obitelji Kukec-Mitrović promijenio nakon što se gore navedeni mačor oporavio od ozljeda
Ilustracija
 Damir Krajac/Cropix

Prvo – najvažnija vijest. Čupko, sin razmetni iz prošlog nastavka, kojeg smo jedva spasili nakon što se na sedam dana odmetnuo u noć i negdje izgubio, sjajno se oporavlja.

Štoviše, toliko sjajno da je s njime postalo neizdrživo. On bi, naime, van, a mi mu to ne možemo dozvoliti iz pedagoških razloga – s obzirom na strah koji nam je priuštio, kao i poprilične veterinarske troškove, dobio je zabranu izlaska. Do kad? Dok se ne popravi, tepamo si, znajući da ćemo dolaskom toplijih dana popustiti i pustiti da lunja ulicama našeg kvarta.

Čupko je zaštitnik naše velike mačje obitelji. Uvijek se brine da netko ne ode previsoko na stablo, a ako neki nabrijani mačor dođe i blizu, odmah će se suočiti s ozbiljnim bijesom. To je, naprosto, njegov i teritorij njegovih članova obitelji. Iako nije član naše obitelji, naše dvorište od svih mogućih uljeza čuva i susjedin pas iz dvorišta preko puta. Pokušajte samo doći nepozvani u dvorište ili ako vas barem nekoliko puta nije vidio, pa da saznate kako izgleda lavež razjarenog psa.

Znači, dobro nas svi oni čuvaju, ne žalimo se.

No, kako su popustile Čupkove patrole ulicom, mačke iz susjedstva malo su se razbahatile. Iako je Kraljica Mačka sterilizirana pa valjda ne bi trebala privlačiti mačore tijekom veljače svojim mirisima, oni ipak dolaze. Po noći pjevaju pod prozorom ili se čak i pomlate, pa se mi ustajemo iz toplih postelja i rastjerujemo napaljene klince. Kao da su ovaj čas došli s tuluma ispred HNK, smijemo se nekad.

Druga dva klinca sve to gledaju s neodobravanjem. Pomislio bi čovjek da će Aleister, moćni i veliki crni mačak preuzeti ulogu zaštitnika, no ta je pomisao apsurdna. On se, naime, zavuče pod krevet čim se neki od starijih mačaka i približi dvorištu, a u Ritchiejevim avanturama s potresom, kada se jedini pridržavao mjera i drhtao pod stolom, ne treba ni govoriti.

Stoga je sva nada opet na Čupku. Ipak, iako on želi van, kao da se malo promijenio ili nešto naučio iz svog iskustva koje ga je umalo koštalo glave. Ako ga i pustimo nakratko, nema predalekog lunjanja. Izležava se na dvorištu, upije malo sunca, pa se vrati kući spavati. Ziher je ziher. I još nešto – postao je djetešce koje voli piti mlijeko. Riječ,dvije i o tomu. Nabavili smo našim mačkama i mačorima, naime, nekakvo posebno mlijeko namijenjeno samo mačkama.

Shakti, Aleister i Ritchie malo liznu, popiju koji gutljaj, ali ne zadržavaju se previše, radije se bace na zdjelice sa suhom i mokrom hranom. No Čupka nikako odvojiti. To mu je najradosniji dio dana.

Dogodilo se tako da smo jednog jutra ostali bez mlijeka za kavu. Zavjerenički smo se pogledali, jer tko će u rano jutro ići u dućan bez da je u sebe unio bar šalicu kofeina.

Ma, hajde, probat ćemo – rekla je Najdraža pa nam ulila malo u svaku šalicu s kavom, dok nas je Čupko gledao ispod oka jer mu krademo omiljeni napitak.

Sad razumijemo Čupka. Mlijeko je odlično, a po sastavu kojeg smo, naravno, tek kasnije pročitali i puno bolje kvalitete nego ono za jludsku upotrebu. Ne, da vas odmah umirim, ne namjeravam prijeći na mlijeko za mačke, ali eksperiment je bio uspješan. Uostalom, tko nikad nije kušao neku hranu svog ljubimca, neka baci prvi mijauk.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. ožujak 2024 05:19