SRAMOTA

Gasi se jedina udruga za životinje na rivijeri. "Grad? Ignoriraju čak i molbe za razgovor"

Makarska svojoj udruzi nikad nije pomagala, premda upravo oni imaju najviše koristi od volonterskog rada ljubitelja životinja
 -/Panthermedia/Profimedia
Makarska svojoj udruzi nikad nije pomagala, premda upravo oni imaju najviše koristi od volonterskog rada ljubitelja životinja

Udruga Šapama od srca jedina je na cijeloj Makarskoj rivijeri koja brine o životinjama, neovisno jesu li psi i mačke. Godinama već krpaju kraj s krajem, no sad su odlučili: gotovo je. Nema dalje. Službeno, kažu nam, ne prestaju s radom zauvijek, samo su uzeli pauzu. Razlog? Jednostavan: nemaju prostora. Grad Makarska, u kojem djeluju već godinama i koji ima najveću korist od onoga što oni rade, nije prstom mrdnuo da im pomogne. Zapravo, gore od toga. Nisu našli ni vremena za običan razgovor.

- Kroz cijelu godinu spašavamo životinje, kastriramo mace, uzimamo ih na skrb i brinemo o njima do udomljenja. Sve je to zahtijevalo puno vremena i opreme koju udruga posjeduje. Sada je sve spakirano u kutijama i mi nemamo kuda. Iz inozemstva nam dolazi velika donacija hrane... Tražili smo prostor za skladištenje i ništa... Pomoglo nam je skloniste iz Splita na kraju i našlo prostor u Dugopolju za hranu. Što je super, ali i zaista žalosno da mi za vreću hrane moramo sve do Splita - priča nam Leticija Babić, predsjednica udruge.

Kaže kako su se oni trudili poštovati Zakon o zaštiti životinja i svaku životinju su prijavljivali u sklonište, bez obzira na to što im je svako cijepljenje i svaka veterinarska obrada značila 140 kilometara vožnje do najvećeg grada u Dalmaciji i nazad o svom trošku, iz vlastitog džepa. Nakon 35 000 kilometara koje je njihova volonterka Josipa Čizmic prešla sa svojim autom u godinu dana i što je to auto na kraju godine bilo potpuno uništeno, nakon toga što su svaki dan, 365 dana godišnje brinule o životinjama, izlazile na dojave, pomagale gdje god su stigle...

- Tri mjeseca smo pokušavale dobiti termin za razgovor u Gradu Makarskoj, no bezuspješno Razumijemo da je možda najlošiji tajming, da smo usred pandemije, ekonomske krize, potresa. No, tako je kako je i mi se moramo također nositi s time sada, jer te životinje su sada tu i sada trebaju pomoć i trebat će je i dalje jer su i skloništa svjesni da bez podrške udruga općenito ne mogu pokriti sve realne potrebe životinja na našem području - kaže Leticija.

Najgore je mackama, jer ne postoji adekvatno skloniste za njih, kaže. Volonteri se bore godinama sami, smještaju u domove i vlastitim sredstvima financiraju liječenja i kastracije. U Dalmaciji je situacija možda mrvicu bolja sad, jer su se zadnjih godina intenzivno provodile kastracije uličnih slobodnoživućih mačaka, no dok god građani i dalje svoje mačke ne kastriraju da im ne oduzmu "muškost i osjećaj majčinstva" i njihova legla izbacuju gdje stignu, brojka će se teško staviti pod kontrolu.

- Privremene domove ovdje je gotovo nemoguće naći, tako da smo se do sada mogli osloniti samo na sebe, nažalost. Postoje turisti koji nam pišu zgroženi do te mjere da nas pitaju da li je situacija s mačkama u Dalmaciji i dalje takva da po ulici stoje bolesne životinje. Kažu nam da oni više ne žele tu doći da im godišnji odmor koji bi trebao služiti za opuštanje postane noćna mora i provedu ga plačući i gledajući sav taj jad i tugu u očima tih životinja. Naravno, naše drage političare, gradske oce i turističke djelatnike to ne zanima previše jer im je udruga svaki put osvijetlila obraz i preuzela tu " jadnu" životinju na svoju skrb - priča Leticija i dodaje:

- No što sada? Gdje s tim životinjama? Najbliže skloniste je u Kaštel Sućurcu, drugo još puno dalje u Šibeniku. Kada neku macu udari auto ili je na neki način životno ugrožena, u trenutku kada minute i sati znače život, gdje će se ona zbrinuti?? Svaki naš pokušaj traženja prostora je propao, iako prostori zjape prazni godinama. Na sam spomen riječi udruga i macka ljudi nam nisu htjeli iznajmiti prostor. Od općina nismo tražili da financiraju izgradnju skloništa ili slično - tražili smo samo da nas prime na razgovor i da nam pomognu pronaći adekvatan prostor. Samo to smo trebali, ali očito nitko nema vremena za životinje i par dosadnih cura koje sada gnjave s takvim glupostima - dodaju volonterke Katarina i Josipa Čizmić.

Odgovor iz Grada Makarske čekali smo pet dana i dva puta smo im slali isti upit. Kad smo dobili odgovor, napisali su kako nije istina ono što tvrde volonterke udruge. Nabrojali su nam zašto sve to nije točno: prije četiri godine tiskali su letak o obvezama skrbnika pasa i to su poslali svima koji plaćaju odvoz otpada. Onda su, godinu nakon, krenuli s kontrolama obveznog mikročipiranja pasa. Dvije godine nakon, dva komunalna redara i dalje rade na tome. Uz to provode plansku sterilizaciju uličnih mačaka.

- Grad Makarska ima odličnu suradnju sa udrugom ,,Šapama od srca Makarska'' i nikako ne stoji tvrdnja da ne podržavamo njihov rad ili da ignoriramo njihove zahtjeve. Grad je upoznat s problemom koji je u međuvremenu nastao oko prostora udruge, no ovaj problem teško je riješiti u tako kratkom roku s obzirom s obzirom na raspoloživost prostora u vlasništvu Grada Makarske i zakonsku regulativu. Naime, Grad Makarska nema poslovni prostor u svom vlasništvu koji bi bio adekvatan za tu namjenu. - tvrde iz Grada.

Trenutno, kažu, traže druga rješenja, no i dalje smatraju da je jedino trajno rješenje sklonište za životinje čiju bi izgradnju i rad, uz Grad Makarsku, sufinancirale i općine s Makarske rivijere.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 00:20