Visoravan Angole bila je dom za oko 70 tisuća slonova prije nego što je 1975. izbio građanski rat. Nakon desetljeća sukoba, ti su slonovi desetkovani. Životinje su ubijane zbog bjelokosti, stradavale su od mina i gubile mjesta u kojima žive. Deseci tisuća slonova uginuli su, dok se smatra da su drugi pobjegli u susjedne zemlje. Populacija je u jednom trenutku gotovo nestala.
Danas je njihov broj i dalje malen, ali se smatra kako je moguće da skrivene populacije još uvijek žive u nekim od najudaljenijih područja angolskih visoravni – teško nadziranom području veličine otprilike Engleske. Naime, pronađeni su tragovi poput otisaka, izmeta te tragova na drvetu kakve ostavljaju samo slonovi. Zbog toga ostaje nada da su oni ipak tamo...
National Geographicov istraživač Steve Boyes krenuo je u potragu za tim neuhvatljivim životinjama, koristeći kamere osjetljive na toplinu i mikrofone za daljinsko praćenje okoliša, dok je krajolik prelazio pješice, biciklom i čamcem. Unatoč svim svojim napravama, nije ih snimio.
- Možeš osjetiti miris slonova, ali ih ne vidiš. Možeš ih naslutiti, ali ih ne čuješ. Oni su duhovi - rekao je Boyes za IFL Science.
GHOST ELEPHANTS, novi National Geographicov film koji je napisao i pripovijeda Werner Herzog, prati deset godina Boyesove neumorne potrage za slonovima na visoravnima Angole. Boyes smatra da bi ti slonovi mogli biti potomci Henryja, najvećeg ikada zabilježenog slona na svijetu, koji je bio teži od T. rexa.
Henryja je 1955. upucao mađarski lovac Josef J. Fénykövi, no neki od njegovih ostataka (kostur i preparirani dijelovi) čuvaju se do danas u Smithsonian Institutionu. Smatra se da je Henry mogao imati jedinstveno podrijetlo koje bi moglo objasniti zašto slonovi iz Angole ne izgledaju kao slonovi pronađeni bilo gdje drugdje na svijetu. Ti uzorci znače da bi Boyes i tim znanstvenika mogli uspostaviti genetsku vezu, samo kad bi uspjeli pronaći neke žive slonove.
Zato je Boyes potražio pomoć stručnjaka. U filmu ga vode trojica Khoisan majstora tragača: Xui, Xui Dawid i Kobus, koje opisuje kao „izvorne znanstvenike”.
- Za mene je ono što doživite kod majstora tragača ishodište znanosti. Ja sam znanstvenik i moj pogled na svijet vrlo je uzak. Koristim mjerljive, empirijske skupove podataka, bilo da mjerim neko ponašanje ili brojim stvari i zapisujem ih ili mjerim kvalitetu vode. Te skupove podataka koristim kako bih ispričao priče. Xui radi točno isto, ali on koristi kvalitativne skupove podataka u svemu što vidi, sve što čuje, sve što miriše. To je jednostavno gomila podataka koje upija. On više ne gleda tragove, to mu je nebitno. Sluša ptice, gleda drveće, promatra baš svaki detalj, sve to ujedinjuje i onda sastavlja priču - rekao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....