Svi znamo da su u strahu velike oči, a najskuplju cijenu za to plaćaju zmije. Većina ih je bezopasna, ali ljudima su odbojne i mnogi će ih ubiti bez ikakvog razloga, osim onoga što, eto, postoje. Mnogi one bezopasne u strahu zamijene za opasne, pa smatraju kako im je gotovo pa dužnost usmrtiti ih.
No, na svu sreću, nisu svi takvi. Lijepa crvenkrpica, posve neotrovna, odlučila kako bi se mogla smjestiti u predšator jednog kampa na sjevernom Jadranu. Uvukla se unutra i mirno spavala. Ljudi koji su je tamo zatekli nemalo su se iznenadili, no reagirali su prekrasno: odlučili su je vratiti u prirodu, ali dalje od ljudi. Udružio se tako mali tim sastavljen od stranih gostiju i njihovih domaćina, koji su ovu ljepoticu premjestili u šumu. Ona je, nakon povratka, mirno otišla svojim putem, ni ne sluteći koliko ima sreće što je naletjela na dobre ljude.
Premda izgleda impozantno, kao i sve zmije, ova neotrovnica se hrani malenim glodavcima, a nekad i pticama ili gmazovima. Ubija ih davljenjem, jer joj je to jedino dostupno oružje. Otrova nema, ljudima ne može učiniti ništa i zapravo je, kao i sve zmije, veoma plašljiva. U našoj zemlji može je se susretni duž Jadranske obale. Duga je oko jednog metra, a veoma je vješta u kretanju bilo kojom površinom - kamenjem, stijenama ili zidovima.
Ova je lijepa priča pokazatelj što napraviti kada nam divlja životinja dođe previše blizu - ili je vratiti u prirodu dalje od ljudi, tako da joj nimalo ne naškodimo, ili je jednostavno pustiti da ode svojim putem. U svakom slučaju, nema nikakve potrebe da joj se nešto loše napravi - svaka je životinja u ekosustavu važna, a osim toga, svaki je život, bez obzira koliko on malen bio, onome tko ga živi dragocjen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....