Grbavi kitovi mijenjaju visinu tona kada im se pridruže drugi kitovi

Zadivljujuća složenost pjevanja kitova već dugo fascinira znanstvenike. Kitovi su jedini sisavci koji pjevaju neprekidno deset ili više sati, i to glasno, čak i kada u blizini nema slušatelja. Kognitivni znanstvenik Eduardo Mercado III. mijenja naše razumijevanje tih zagonetnih zvukova i iznosi revolucionarnu teoriju koja dovodi u pitanje desetljeća ustaljene znanosti.

Pedeset godina terenskih istraživanja navelo je većinu znanstvenika na zaključak da grbavi kitovi (Megaptera novaeangliae) pjevaju iz istog razloga kao i ptice: kako bi oglasili svoju spolnu sposobnost. No, ako su pjesme kitova tek sredstvo privlačenja, zašto pjevaju i kada su sami? U svjetlu suvremenih spoznaja iz neuroznanosti i hidroakustike, Mercado je došao do iznenađujućeg zaključka da kitovi možda zapravo ne pjevaju, nego se bave aktivnošću koja se češće povezuje s dupinima i šišmišima — eholokacijom, koja im omogućuje da zvukom „vide“ svoj svijet. Neprestanim odašiljanjem zvukova i pažljivim osluškivanjem odjeka koji se vraćaju, kitovi možda aktivno podešavaju svoj mozak na načine koji im omogućuju praćenje kretanja kitova udaljenih kilometrima, piše Ekovjesnik.

- Dosad se smatralo da grbavi kitovi ignoriraju jedni druge dok pjevaju. No, rezultati našeg istraživanja upućuju na zaključak da se grbavi kitovi međusobno slušaju i mijenjaju visinu tona kao reakciju na pjesmu drugog kita - kaže vodeći stručnjak za pjesme kitova Mercado, profesor emeritus psihologije na Sveučilištu u Buffalu i suautor novog istraživanja koje proučava vokalne interakcije između parova grbavih kitova.

Mercado navodi da su vokalne interakcije među grbavim kitovima znatno sofisticiranije i dinamičnije od onoga što je dosad zabilježeno kod drugih sisavaca, čak i kod dupina.

Reagiranje na drugog „pjevača“ i mijenjanje visine tona zahtijeva veliku mentalnu i vokalnu fleksibilnost. Šišmiši pokazuju određenu sposobnost prilagodbe visine tona na temelju zvukova koje čuju od drugih šišmiša. No ljudi, primjerice kada pjevaju u zborovima, a i sada grbavi kitovi, jedini su poznati sisavci koji mogu precizno usklađivati glas dok zajedno pjevaju.

Te su prilagodbe kontekstualne, pa grbavi kitovi ponekad podižu ili smanjuju visinu pojedinih zvukova, ovisno o načinu na koji drugi kit proizvodi glas.

- Čini se da grbavi kitovi mogu raditi iste stvari kao i mi, ali u različitim kontekstima. Vrlo pažljivo slušaju i u stvarnom vremenu mijenjaju pjesme na načine koji ne djeluju nasumično - kaže Mercado.

Rezultati istraživanja, koje je vodila Julia Hyland Bruno, docentica bioloških znanosti na Tehnološkom institutu u New Jerseyju, objavljeni su u časopisu Animal Behaviour.

- Proučavanje tih vokalnih dinamika moglo bi nam pomoći da razumijemo kako te zagonetne životinje doživljavaju i istražuju svoj društveni svijet - kaže Hyland Bruno.

Općenito, sisavci se u skupinama glasaju iz dva glavna razloga. Jedan je pokazivanje tjelesne snage, nešto poput rike lavova, a drugi je, kao kod nekih primata, zajedničko glasanje kako bi pokazali pripadnost skupini. No u tim slučajevima životinje jednostavno pojačavaju intenzitet glasanja ili se pridružuju drugima, ali ne mijenjaju svoje zvukove na temelju onoga što čuju od drugih. Baš to čine grbavi kitovi.

- Ono što grbavi kitovi rade slično je jazz-glazbenicima kada reagiraju na svirku člana njihova sastava. Međutim, postavlja se pitanje zašto je ta sposobnost sisavaca očito ograničena na ljude i grbave kitove. Zašto kitovi prilagođavaju svoje pjesme kao reakciju na pjevanje drugih kitova i dalje je nepoznato. To je pitanje za daljnja istraživanja - kaže Mercado i tvrdi da ovo istraživanje potvrđuje da grbavi kitovi mogu prilagoditi visinu tona na temelju onoga što čuju.

- Ovaj je rad početna, a ne završna točka. Sada kada znamo da grbavi kitovi imaju tu sposobnost, možemo istražiti zašto to rade - zaključuje Mercado.