Djelotvorne krvopije

Invazija stjenica na Rim: Hotele obožavaju, zavlače se u prtljagu...

Gnijezde se u pregibima madraca, danju se zavlače u skrovita mjesta, a noću izlaze i eksploatiraju čovjeka i životinje
 Thierry Berrod, Mona Lisa Production/Sciencephoto/Profimedia
Gnijezde se u pregibima madraca, danju se zavlače u skrovita mjesta, a noću izlaze i eksploatiraju čovjeka i životinje

Eto i stjenica u Rimu. Tako se u ionako obilnu i šaroliku faunu Vječnoga Grada vratila u velikom stilu vrsta zaboravljena još od drugoga svjetskog rata. U Hrvatskoj je stjenica (odnosno: kimak, čimavica itd.) sinonim za krajnje dosadno čeljade, koga je praktički nemoguće sjašiti s vrata. Naime, i stjenica se teško riješiti. Ne možeš ih otjerati bukom kao vepra, još jednoga čestog Rimljanina.

Upravo stjenicama treba zahvaliti raskošne baldahine nad vladarskim i velikaškim posteljama, koji se doimaju kao iskaz pukog luksuza. Ako su baldahini nad svećenicima koji su nosili pokaznicu u procesijama prvotno bili zaštita od prašine i kiše, ako su nad oltarima i katedrama bili spomen na onaj nadnesen nad Zavjetnim kovčegom prije izgradnje Hrama u Jeruzalemu, oni nad posteljama imali su mnogo praktičniju svrhu: obraniti od padavina stjenica i ušenaka, umanjiti nužnost češanja nakon uboda tih sitnih a djelotvornih krvopija.

Konkurencija među krvopijama je u Rimu ionako zakrvljena, da prostite na aliteraciji. Od prvog sumraka do jutarnjega snažnijeg svjetla spopadaju nas komarice (mužjaci, komarci, radije pijuckaju cvjetni nektar), ali i u ina doba dana vrebaju u zasjedama u iole sjenovitim vrtovima i parkovima, joggere dočekuju u rojevima dobrodošlice, potičući ih žešće od trenera. Po danu stižu tigraste komarice kojima ne smeta svjetlost. Čak je u operi, u Rossinijevoj "Talijanki u Alžiru", opjevan najmanji i najtiši konkurent, kojemu talijanski naziv, pappataci, prokazuje narav: ždere nas u tišini, gotovo pa neprimjetan. Pa se u hrvatskome zove i nevid, a i čam, popadač, pálac (odakle i prezime).

Stjenice, koje je u poraću razagnao DDT, djelotvoran ali sporo razgradljiv i kancerogen, polako se vraćaju u Rim već desetak godina. Gnijezde se u pregibima madraca, danju se zavlače u skrovita mjesta, pod drvene okvire i u pukotine u zidu, a noću izlaze i eksploatiraju čovjeka i životinje sišući im krv. Teško ih je umoriti glađu: mogu izdržati i šest mjeseci bez hrane, što naplate nemilosrdno. Obožavaju hotele. Uvlače se u prtljagu i migriraju svijetom, u druge hotele i u privatne domove. I ostavljaju ružičaste piknjice na koži, naizgled manje iritantne od uboda komarica - ali mogu izazvati i anafilaktički šok.

Rimske tvrtke za dezinsekciju i deratizaciju vele da ih sada češće zovu opsjednuti stjenicama nego štakorima - a bar tih pantagana u Rimu ima desetak milijuna. q

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 01:00