Posebno se veselim što mi je ovaj tjedan gošća glazbenica i producentica Rebeka Ljiljak. Time nastavljam niz razgovora s osobama čiji mi rad imponira, a koji su pritom dragi i pristojni ljudi.
Tko je tvoj kućni ljubimac?
Naš kućni ljubimac je trogodišnji, najumiljatiji čupavac Miki, mješanac između Mainecoon i perzijske mačke.
Kako ti se život promijenio otkad imaš ljubimca?
Ta bijela dlakava kugla nam se svima zavukla pod kožu i postao je ravnopravni član naše male obitelji.
Kako balansiraš između brige o ljubimcu i posla kojim se baviš?
Mačke su dosta samostalne i samožive. Kad im dosadite ili im smetate, povuku se u osamu. Vole često biti sami no ne i naš Miki, on je gdje god je akcija pa tako uživa u crtanju, pospremanju, usisavanju, sviranju... No kao i svakom mačku, najvažnije mu je da ima za jesti i piti. Kod nas je uvijek netko doma tako da nije nikad sam. Iako je briga o njemu raspodijeljena između svih članova obitelji.
Koju bi anegdotu mogla podijeliti s nama?
Miki je bijel i čupav kao prekrivač na našem kauču koji često proizvodi čudne zvukove i priča nam razne priče dok aktivno sudjeluje u kućanskim aktivnostima. Jedan dan vratili smo se doma iz šetnje i Mikija nije bilo nigdje, zvali smo ga, šuškali s vrećicom njegove omiljene hrane, a njega nigdje. Potraga je krenula po cijelom stanu, po prozorima, balkonima, ormarima…nigdje ga nismo našli. Od muke i jada sjela sam na kauč, ispružila ruke po naslonu kad ono Miki…on je cijelo vrijeme spavao na kauču stopljen s prekrivačem, izignorirao naše pozive, našu paniku i strku. Samo me pogledao i pomislio: Što se ovdje događa?
Kupiti ili udomiti?
Uvijek sam za udomiti, pružiti ljubav i dom onima koji su napušteni, a takvi ljubimci to osjete i vrate još većom ljubavlju i srećom.