Lovi muhe, dolazi na gradonačelnikov stol po jutarnju grickalicu, a kad zabunom uđe na sastanak, brzo ode van jer mu je dosadno... To je svakodnevica prvog mačka grada Rijeke, Miška, koji se lani uselio u zgradu riječke gradske uprave. Došao je tamo iz Kitten safe house utočišta.
- Ideja da udomimo mačka nastala je pomalo u šali i to za vrijeme glavne povorke Riječkog karnevala kada je ključeve grada u rukama imao karnevalski gradonačelnik - Meštar Toni. Zafrkavali smo se na temu raznih i pomalo ludih ideja i projekata koje bi Meštar Toni mogao provesti dok je ključ grada u njegovim rukama. U tim šalama tajnica je predložila da on u zgradi uprave udomi mačka. Iako se radilo o šali, meni se ideja ozbiljno svidjela pa smo sljedećeg dana ozbiljno popričali o tome - kaže gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel.
Za Miškov dolazak najzaslužnija je tajnica Iva, kojoj nije trebalo mnogo vremena da od početne ideje doista pronađe mačka kojem je potreban dom. Odabrala je baš Miška, koji je pronađen na Jadranskoj magistrali između Rijeke i Bakra, u ponoru pored ceste. Ondje je njegovo mijaukanje sasvim slučajno čuo vozač koji se uz cestu nakratko zaustavio. Šaka hrane ostavljena uz rub prometnice davala je naslutiti da je mačića ondje ostavila ljudska ruka. Bila mu je namijenjena tužna sudbina, ali Miško je izgleda ipak rođen pod sretnom zvijezdom jer iz ponora je spašen, a u Kitten safe house utočištu su mu pomogli da se oporavi.
- Ime je dobio u uredu, nakon vijećanja užeg kolektiva. Ono se sad nalazi i na ulaznim vratima ureda, stoji ispisano ravnopravno uz imena i funkcije svih nas koji radimo u ovim prostorijama u kojima i Miško boravi - priča Obersnel.
U godinu i pol, koliko živi na novoj adresi, Miško je dobro upoznao ljude koji se brinu o njemu. Znaju ritam jedni drugima i sada su kao neki stari prijatelji. Zaposlenicima gradske uprave poznata je njegova rutina. Iako se malo uozbiljio, pa nije više toliko znatiželjan i razigran kao kad je došao, u principu je isti kao prije. Naučio je što smije, a što ne, no ostao je dostojanstveno svojeglav, samostalan i često iskušava granice svoje slobode. Upravo u tome leži i njegov šarm.
- S njim je veselo, zabavno, opuštajuće i lijepo. Nije naporno. Miško djeluje jako zadovoljno i često prede u nečijem krilu tako da mislim da je i nama i njemu suživot dobro sjeo. Imamo i neke ustaljene rituale, primjerice, kad ujutro dođem u ured slijedi skok na moj stol, maženje i predenje koje je nagrađeno slasnim zalogajem u vidu prutića za mačke - priča Obersnel.
MIško najviše vremena provodi u tri prostrane kancelarije, ali povremeno se odvaži i na osvajanje dviju većih prostorija za sastanke. Sve su njegove odaje na prvom katu. Koristi i dva balkona, ali najčešće boravi u prostoriji u kojoj radi tajnica. Spava u svojem mačjem krevetu, ali često se igra i penje uz konstrukciju namijenjenu posebno njemu koja ima skrovite kućice, omotane oštrilice kandži i udobnu mačju ležaljku. Zapravo, to je pravi mačji dvorac.
- Ima pristup dvjema prostorijama za sastanke i voli ići u osvajanje tih prostorija, ali nastojimo držati zatvorena vrata i spriječiti njegov ulazak za vrijeme održavanja sastanaka. No, nerijetko se desi da šmugne unutra baš kad ne treba, ali tad ga pustimo i ne tjeramo, jer s mnogih sastanaka sam odšeta i time pokaže koliko su mu sastanci interesantni. Puno mu je draže boraviti na balkonu ili hvatati muhu koja katkad zaluta u kancelarije - priča Obersnel, koji doma ima psa, dobermanku Jersey, koja se već navikla da njen vlasnik miriše po mačku. I to veoma zabavnom mačku.
- Najluđa Miškova avantura, a za nas anegdota - koju sada prepričavamo smijući se, ali kad se zbivala nije nam bilo nimalo smiješno – jest Miškov skok s balkona na Korzo. Bilo je to nedugo nakon što je došao u ured. Jednog je dana odlučio provjeriti kako je to naći se na Korzu, pa se provukao kroz ogradu i skočio s prvog kata - sjeća se Obersnel.
Prepao je Miško tada i sebe i njih. Odmah je otrčao do ulaznih vrata gradske uprave i pojurio unutra. Portirka nije očekivala ulazak mačke s Korza pa ga najprije počela tjerati, ali Miško je šmugnuo uz nju do stepenica. Nastala je strka u kojoj je voditeljica gradske kantine s polukata počela vikati „Nemojte ga tjerati, to je naš Miško!“, a u tom momentu je gradonačelnikova tajnica sjurila niz stepenice… Tako je Miško svojim skokom nakratko bio leteći Miško i umalo izgubio svoj dom.
- Nakon par dana stavili smo prozirne mreže na balkone kako bismo ga spriječili da ponovno poduzme tu vratolomiju. No, mislim da je i sam nakon skoka zaključio da nema smisla raditi takve gluposti. Otad mu balkon služi za izležavanje na suncu ili promatranje prolaznika na Korzu. Možda je tim skokom iskoristio prvi od svojih devet života – tko zna! - priča Obersnel.
Što će biti s Miškom kad on ne bude gradonačelnik, pitamo ga. Kaže da ljubimac ostaje gdje je sad.
- On je gradski mačak, moje ga suradnice vole i o njemu brinu, a one ne odlaze u mirovinu tako brzo kao ja - zaključuje Obersnel.
