- Nitko ga neće udomiti. Ima rak. Nepošteno, jer je tako mlad pas, a i konačno je došao na mjesto gdje se netko brine o njemu. Tako nam ga je žao - rekle su nam prije mjesec dana volonterke vinkovačke udruge Rocco.
I da, činilo se da su u pravu. Tko će uzeti teško bolesnog psa za kojeg se ne zna koliko će živjeti? Nitko. No, mi smo zaključili da Robi mora naći dom i da to vrijeme koje mu je preostalo, a nitko ne zna koliko još dana ima pred sobom, treba provesti okružen ljubavlju. Nismo ni sumnjali da među našim čitateljima postoji netko velikog srca, koje će zatitrati kad pročita Robertovu priču.
Sad, nije da se hvalimo, ali smo bili u pravu.
Zapravo, hvalimo se i neopisivo smo sretni, jer je par koji je udomio Roberta pročitao naš tekst i odlučio ga dovesti doma. Najviše ih je dirnula rečenica da Robi ima samo svoju fotelju i ništa drugo na svijetu.
- Djevojka mi je rekla doslovno ovo: ako treba umrijeti, neka umre na toplom i sa svojim ljudima. To je rečenica koja je mene kupila. Njih dvoje su već imali psa koji je umro od tumora i znaju što mogu očekivati - kaže nam volonterka Lora iz Rocca.
Pojašnjava kako Robi sada živi najbolje ikad. Nema za njega više lanca s kojeg se otrgnuo niti one šugave plave špage koja mu je visila s vrata kada su ga našli. Udomio se u obitelj koja već ima psa, no kujica je na njega dobro reagirala. Nije bila sretna, naravno, ali nije radila probleme.
- Zdravstveno gledano, on sad nema nekih problema. Kašalj smo zaliječili, svaki drugi simptom će se tako liječiti - simptomatski. Oni mu nastavljaju dizati imunitet - dobro jede, šeta svaki dan... - priča nam Lora.
Za kraj, zabavna crtica o njemu, koja pokazuje da je Robi samo pas, a ne teško bolesno biće, kako ga vidimo. Znate što je prvo napravio kad je došao u novi dom? Zapišao je zavjesu i vanjski dio svog krevetića. Ono, da se zna: to je sad njegovo, samo njegovo i on odatle ne mrda.
Živio nam, Robi, još dugo!
