Kujica kojoj su tražili dom stradala zbog čestog virusa: ‘Zato vas uvijek molimo da nam pomognete!‘

Kad smo prije nekoliko dana u napoj rubrici za udomljavanje objavili tekst o kujici Zuji, koja traži dom i ne može ga naći zbog deformiteta usnice, nismo mislili da će ga tako brzo prestati tražiti. Ne zato što je udomljena, nego zato što nije preživjela. Tužnu vijest objavili su iz našičkog azila Farmica, a njihovu objavu prenosimo u cijelosti.

- Dezinficiraj auto, karantene, obuću, cijepi ih, radi sve kako pravilnik nalaže... I opet te dočeka. Kao covid. Virus parva koji ulazi u sve pore koje ribamo asepsolom, cekinom, plivaseptima...

A ljudi..

Ljudi nemaju mjesta za skloniti štene na dva tjedna k sebi, dok prođe opasnost od svih sra** koja može pokupiti tamo gdje je velika populacija pasa. Ljudi nam izgovore toliko ružnih, nepristojnih, odvratnih riječi, kakve ne možete zamisliti. Ako ne riješimo "njihov problem" isti tren. Ne žele narušiti svoj komoditet, ali se ne libe zvati u dva ujutro da pas (vlasnički) šeta trgom i da će nastradati, pa neka požurimo.

Sve su to redom obrazovani građani, prosvjetari, ljudi na položajima. Stavite ovcu na položaj.... I dalje će meketati.

Stavila nas je na stup srama jedna profesorica, radi s djecom... Nikada to neće zaboraviti niti jedan pas kojeg smo poslije toga pospremili u crnu vreću... Moleći ju da zbrine psa kojeg je našla samo na kratko vrijeme (na nas trošak), dok završe terapije onima koji su zaraženi. Gledala ih je na infuziji i nije trepnula. Ostavila nam je i to štene koje je našla. Ima dvorište. Čak mislimo da živi sama. Ponavljam, radi s djecom, educira ih.

Uvijek molimo za razumijevanje, nije nam teško sve ih zagrliti i evidentirati kao "naše". Teško nam je jer znamo da su preslabi za ovo. A svi vi imate iste rečenice.

"Već imam psa. Imamo mačku. Naši psi ne podnose druge pse. Ne mogu ga zadržati ni pola sata"

Kao da su sve to životinje koje smo mi razmnožili i pustili na ulicu. Dok ne shvatite da iza svakog napuštenog psa na ulici stoji vaš susjed, brat, poznanik, prijatelj, a ne sklonište koje "ne želi" doći po psa, nema koraka naprijed.

Zuja je umrla na našim rukama

U bolovima

Sad je u crnoj vreći, u zamrzivaču

Ove male prekrasne oke koje gledate na slici...

Mi smo ju cijepili...Mi smo ju liječili..Grijali ju, nunali, ljubili i kad je umrla...

Putuj mišu mali prekrasni - stoji u njihovoj objavi.