Kujica Lajka bila je prva životinja u orbiti oko Zemlje, koju je 3. studenog 1957. godine SSSR lansirao u letjelici Sputnjik 2. Bila je dokaz da je život moguć u bestežinskom stanju. Nije se vratila na Zemlju živa, jer satelit nije imao modul za vraćanje i prizemljivanje.
Lajka je bila mješanka i pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka jer je puno lajala. Bila je lutalica pokupljena s moskovskih ulica. Uz nju su treninge prolazila još dvije kujice: Albina i Muška. Albina je prilikom testova dvaput letjela na velikoj nadmorskoj visini, a Muška je korištena za testiranje instrumenata i sistema za održavanje života. No, za let u svemir ipak je odabrana Lajka.
Po njoj su dizajnirali posebnu opremu. Obukli su joj svojevrsno astronautsko odijelo, zbog kojeg se jedva micala. Kabina u kojoj se nalazila bila je puna opreme: kamera te senzora koji su na Zemlju slali podatke o tome što se događa. Prije leta je "pripremljena" na ono što je čeka: držalo ju se u sve manjim kavezima, kako bi je se naviklo na nedostatak prostora. Puštali su joj zvukove buke, kako bi se navikla na njih i učili na posebnu hranu.
Prije lansiranja, jedan od znanstvenika odveo je Lajku kući da se igra s njegovom djecom. Učinio je to kako bi je usrećio, jer je znao kakva je sudbina čeka.
Pretpostavlja se da je kujica živjela koliko je imala kisika u kapsuli, iako neki tvrde da je odmah uginula zbog previsoke temperature. Drugi pak tvrde da je umrla pojevši otrov u posljednjem predviđenom obroku. U svakom slučaju, činjenica je kako se nakon sedam sati leta iz kabine više nisu dobivali nikakvi znakovi života.
Oleg Gazenko, jedan od vodećih znanstvenika koji je radio na tom projektu i Lajkin trener, kasnije je izrazio veliko žaljenje zbog onoga što je učinjeno psu.
- Što više vrijeme odmiče, to mi je više žao. Nismo to smjeli učiniti. Nismo naučili dovoljno da bismo opravdali Lajkinu smrt - rekao je jednom prilikom.