Slatka, spljoštena i naborana lica, simpatičan gegajući hod, bucmastost, zvukovi šištanja dok dišu i glasno hrkanje dok spavaju, sve to specifično je za engleske i franciske buldoge, mopsove i britanske terijere. Te se pasmine svrstaju u takozvane brahiocefaličnu skupinu - čine ju psi s "glatkim" licima.
Nisu to, ipak, jedine osobine koje su im zajedničke. Dijele i akutne probleme sa zglobovima, poput displazije kukova, muči ih žgaravica, nekima je koža sklona osipima, ali najveći probleme imaju s disanjem, otkud i dolazi mnogima slatki šišteći zvuk. Uzrokuje ga njihova fizionomija: nosnice su im stenotične - sitne i gotovo potpuno zatvorene - meko nepce im je produljeno i prekriva dišne puteve, a uzak im je i dušnik. Nabrojane poteškoće rezultiraju kraćim životnim vijekom tih, mnogima, neodoljivih pasmina.
Probleme su uzrokovali nemarni uzgajivači desetljećima križajući jedinke koje su po fizičkim pojedinostima kupci najviše htjeli kupiti. Često je to dovodilo do incesta kako se izgledom savršena krv ne bi uprljala tuđom, što je na kraju, kao kod plemićke obitelji Habsburg, dovelo do deformacija. Manjak genetske raznolikosti, kako su znanstvenici rekli za američki portal Salon, mogao bi kroz sljedeće stoljeće dovesti do njihova izumiranja ako se nastavi ekstenzivno ukrštavanje pasa s, po kupca, savršenim fizičkim i nedostatnim biološkim osobinama.
Vizualna devolucija tih pasmina vidljiva je promotrimo li njihove slike kroz povijest. Primjerice, engleski buldozi su prije imali dulje noge i njuške. Kroz pedesetak godina njihov je izgled došao do današnjeg koji se smatra najprivlačnijim za kupce. Osim što su im se skraćivale noge i njuška, s vremenom su im se stiskale i nosnice pa su sada skoro potpuno zatvorene.
- Postoje i drugi fizički rezultati: glava engleskog buldoga sad je toliko velika da štence treba okotiti carskim rezom, inače ne može izaći kroz rodni kanal. Mopsi često imaju izbočene oči čiji se kapci ne spajaju, što dovodi do ulceracije, i tako dalje - izjavila je za Salon istraživačica kognicije pasa s Barnard koledža u New Yorku, dr. Alexandra Horowitz.
Zbog, doslovce, prevelike glave koja onemogućuje ženki da se prirodnim putem okoti, pa je više od pola engleskih buldoga na svijet u Norveškoj došlo carskim rezom, skandinavska je zemlja prošle godine donijela odluku o zabrani njihova uzgoja. Zbog suprotnog razloga, premale lubanje koja je izazivala konstantne glavobolje, zabranili su i uzgoj kavalirskog španijela. U presudi su prevagnula istraživanja znanstvenika i veterinara, no uzgajivači je nisu dobro primili. Oni su napominjali kako je te nedostatke moguće riješiti selektivnim parenjem jedinka koje odgovaraju standardu pasmine. Usporedo, Društvo za zaštitu životinja u Norveškoj tvrdi da je jedini način za spas tih pasmina parenje s drugim vrstama kako bi se poboljšala genetska raznolikost.
Baš genetsku raznolikost neki od znanstvenika pripisuju pospješiteljem izumiranja mamuta. Taj nedostatak isto je deformirao lica dijela planinskih gorila koje su izuzetno rijetko naseljenje zbog čega je raširenije množenje životinja u krvnom srodstvu.
Što misle o opasnostima za brahiocefalične pse pitali smo Hrvatski kinološki savez (HKS) koji u svojem sastavu ima 127 članica, među kojima su uzgajivači priznati od Međunarodnog kinološkog saveza.
- Pripadnik određene pasmine je selektivno uzgojen kako bi imao određene fizičke i psihičke osobine. Svrha uzgoja treba biti uzgoj pasa koji su funkcionalno, fizički i psihički zdravi. Sve zahtjevnije pasmine, tako i ove nabrojane, prilikom uzgoja iziskuju dodatnu brigu koju im mora pokloniti uzgajivač - navode iz HKS-a. Smatraju da su navedene pasmine i dodatno stigmatizirane bez obzira na njihovu individualnu razliku i "činjenicu da se u iznošenju tvrdnji često koriste nepotkrijepljeni podaci".
Kako bi zahtjevnije pasmine imale potrebnu dodatnu brigu, kažu, za korištenje roditelja u uzgoju potrebno je pristupanje uzgojnim pregledima. Njime se otkrivaju i isključuju iz uzgoja psi koji na svoje potomke mogu prenijeti negativne karakteristike - fizičke, zdravstvene i psihičke.
- Uz postojanje propisanih uzgojnih pregleda na koje mogu pristupiti uzgajivači nakon ispunjavanja prethodno određenih uvjeta mnogi i samostalno rade dodatne zdravstvene preglede s ciljem da sebi ili budućim vlasnicima dodatno osiguraju što zdravijeg budućeg ljubimca - objašnjavaju iz Kinološkog saveza nastavivši da bi bilo dobro znati koliko pasa s problemima dolazi iz kontroliranog, a koliko iz nekontroliranog uzgoja.
Zaključuju odgovorni uzgajivači čine sve što je im je u moći kako bi se problemi kod navedenih pasmina iskorijenili ili barem sveli na najmanju moguću mjeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....