Kada kit ugine, njegovo tijelo tone na dno dubokog mora u fenomenu koji se naziva kitov pad. Smrt kita pokreće eksploziju života, dovoljnu da nahrani i održi ekosustav dubokog oceana desetljećima.
Postoji mnogo načina na koje kitovi mogu umrijeti. Migrirajući kitovi izgube put i, nesposobni pronaći put iz nepoznatih voda, nasukaju se. Mogu umrijeti od gladi kada nestane plijena ili postati plijen predatorima poput orka. Postaju slučajni ulov, zapleteni u ribarske konope i mreže. Masovne smrti kitova povezane su s morskim toplinskim valovima i toksičnim cvjetanjem algi koje slijedi.
A zbog svoje veličine – i neumornog porasta globalnog pomorskog prometa – kitovi su sada posebno ranjivi na udare brodova. Procjenjuje se da 20 tisuća kitova svake godine umire zbog sudara, piše Guardian.
No, kitovi se također mogu nasukati na obalu. Što će se dogoditi dalje, ovisi o plimi, vremenskim uvjetima i stvorenjima – ljudima, pticama, psima, strvinama – koji dijele tu obalu. Ponekad mrtvi kit postane problem, ponekad spektakl.
Prošle zime, jedna takva smrt dogodila se na Aljasci. Mladi kit perjar isplivao je blizu centra Anchoragea i zaledio se na plitkim obalnim blatima. Znanstvenici i volonteri iz mreže za spašavanje morskih sisavaca Aljaske, odjeveni u zaštitne hlače, izolirane čizme i narančaste ribarske rukavice, izrezivali su četvrtaste komade smrznutog mesa i sala kako bi napravili ‘prozore‘ u unutrašnjost kita. Iako su rezultati obdukcije trebali stići tek za nekoliko mjeseci, znanstvenici nisu uočili očite znakove bolesti, pothranjenosti ili tupih ozljeda od udara broda.
Kako bi odlučila što učiniti s tijelom, Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) koristi klasičnu matricu za donošenje odluka, koja pomaže službenicima odlučiti što učiniti s mrtvim kitom. U obzir se uzima: možete li pomaknuti kita, a da mu raspadajuće meso ne propadne? Koliko se plina od razgradnje nakupilo unutra?
Drugim riječima: imate li tempiranu ‘kitovu bombu‘ na gradskoj plaži? I dok su biolozi očekivali da će struje tijelo povući natrag u vodu s idućom velikom plimom, mjeseci su dolazili i prolazili, a leš je ostao na mjestu. Tijekom zime, mrtva je životinja privlačila ljude. Na Google mapi oznaka za "The Whale" označavala je njezinu točnu lokaciju.
Na proljeće se led otopio i miris je postao problematičan, posebno za stanovnike Anchoragea. Nešto se moralo poduzeti. Prema Zakonu o zaštiti morskih sisavaca, ilegalno je da itko osim znanstvenika i domorodaca Aljaske ometa mrtvog kita. Životinja je na kraju prevezena u Muzej Aljaske, što je trajalo tri tjedna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....