Sive čaplje u gradu ne viđamo pretjerano često. Bude ih, doduše, uz kakvu rijeku ili jezero, ali to je uglavnom to. Dođu tamo zbog hrane, ali ne žive u gradu, nego u močvarama. Definitivno ih ne vidimo ih kako hodaju pločnicima, tražeći glodavce uz cestu.
No, vremena se mijenjaju. Život u divljini je sve teži, pa su se brojne životinjske vrste prilagodile životu uz čovjeka. Nije to baš neki život, ali u blizini ljudi je hrana, pa nemaju izbora. Zbog toga se moramo početi navikavati da češće susrećemo divlje životinje kako se kreću tik do nas. I pri tome trebamo reagirati jednako kao da susrećemo kakvog uobičajenog sugrađanina - proći pokraj bez da reagiramo. Osim, naravno, ako primijetimo da je taj sugrađanin loše, kada trebamo pozvati pomoć.
Jedan muškarac je snimio prizor čaplje na pločniku u Markuševečkoj Trnavi. Prizor je to koji je i njega iznenadio, pa ga je odlučio zabilježiti.
- Evo, pozdrav čaplji. Hahaha, ništa, ne trza, ništa, nema - kaže muškarac koji ju je snimio.