Nevjerojatno stare životinje koje prkose vremenu: Neke žive stoljećima, druge i tisućljećima

Mnoge životinje u našem okruženju žive daleko manje od nas, no postoje one kojima bi naša duboka starost mogla izazvati tek podsmijeh. Što je naših, recimo, 80 godina, recimo, školjkom koja doživi 500 rođendana ili meduzom koja je, tehnički gledano, besmrtna, piše IFL Science.

Na popisu tih ‘staraca‘ je grenlandski morski pas, koji stari nevjerojatno sporo. Somniosus microcephalus živi i do 400 godina. No, on je tek na dnu - recimo, školjka quahog izgleda prilično neupadljivo, doseže oko pet centimetara veličine, a ipak joj može trebati više od 200 godina da dosegne tu veličinu. Najstarija zabilježena imala je 507 godina, nadmašivši grenlandskog morskog psa. Ono što je kod te školjke posebno zanimljivo jest da nije umrla prirodnim putem - smrznuo ju je jedan istraživač, koji ju je izvadio iz dubine mora i krenuo proučavati. Da se to nije dogodilo, tko zna koliko bi živjela.

Znanstvenici su otkrili najveću spužvu zabilježenu do sada na oko 2133 metra ispod površine mora 2015. godine u blizini Pomorskog nacionalnog spomenika Papahānaumokuākea kod Havaja. Kolonijalni organizmi poput ovog diva rastu sporo, što znači da moraju biti vrlo stari da bi dosegnuli goleme veličine. Ova spužva bila je golema (3,7 puta 2,1 metar), a iako njezina točna starost nije potvrđena, smatra se kako spužve mogu živjeti više od 2300 godina.

Još jedan mali organizam s neobičnom sklonošću prema životu je besmrtna meduza, Turritopsis dohrnii, koja je nešto manja od nokta na malom prstu. Posebne su po tome što jednostavno ne umiru. Naime, kada su, recimo, ozlijeđene ili izgladnjele, padaju na morsko dno i počinju truliti. Međutim, umjesto da umru na tradicionalan način, njihove se stanice ponovno okupljaju kako bi stvorile polipe (najraniji stadij života meduza). To ih čini ‘biološki besmrtnima‘, ali T. dohrnii ipak ne živi vječno jer nema povratka iz mrtvih ako je, recimo, pojede neki predator.

Vječni život može postati problematičan u kontekstu raka, jer što je organizam dulje na ovom svijetu, općenito govoreći, veći je rizik od razvoja genetskih mutacija koje mogu dovesti do bolesti. Neke otporne životinje, poput grenlandskog kita, prilagodile su se kako bi to prevladale, postavši jedna od najdugovječnijih vrsta na Zemlji, ali čini se da je evolucijska osobina koja im je to omogućila došla s nekim nuspojavama, uključujući neobično male testise.

Grenlandski kitovi (Balaena mysticetus) mogu živjeti 211 godina i više zahvaljujući jedinstvenoj vrsti umnažanja gena koja usporava diobu stanica, što znači da mogu ostarjeti bez rizika od raka. Nažalost, to također smanjuje mušku plodnost jer dotični gen CDKN2C uzrokuje malu veličinu gonada i smanjenu proizvodnju sperme.

Iako je većina najdugovječnijih životinja u morima, ima ih i na kopnu. Recimo, najstarija poznata kopnena životinja je Jonatan, divovska kornjača sa Sejšela (Aldabrachelys gigantea hololissa). On je 2022. godine naslijedio prestižnu titulu najstarije kornjače na svijetu od Tu’i Malile, kornjače koja je umrla u dobi od 188 godina 1965. Sa 190 godina, Jonathan nije samo najstarija kornjača već i najstarija živuća kopnena životinja prema Guinnessovoj knjizi rekorda, čiji su zaposlenici poručili kako je njegova dob pri dolasku među ljude konzervativna procjena, tako da je on vrlo vjerojatno i stariji nego je službeno priznato.