Pulski biolog Kristian Medak otvorio izložbu fotografija: ‘Kukci su najvažnija bića na planeti"

Mladi pulski biolog Kristian Medak ‘bube‘ obožava otkako zna za sebe, a njegov je cilj – sada kada je odrastao – približiti ljudima čudesan svijet kukaca te ih podučiti da su upravo kukci najvažnija živa bića za naš ekosustav.

Svoju misiju ispunjava spajajući ljubav prema ovim malenim bićima, znanje iz biologije i ljubav prema fotografiji pa su njegovi sugrađani nedavno mogli uživati u izložbi makrofotografije pod nazivom ‘Makro safari‘ na kojoj je prikazao kukce u jednom posve novom svjetlu. Šarenom, živopisnom, zanimljivom..., piše Istra24.

- Kukce obožavam otkako znam za sebe. Moja prva ljubav bili su kornjaši; nosorošci, zlatne mare i krumpirove zlatice, ali obožavao sam i mrave, zrikavce, skakavce. Tražio sam ih, gledao kako se kreću, što jedu, a djed mi je u Banjolama pravio male terarije u kojima sam ih proučavao - prisjeća se.

Dodaje da je zahvalan roditeljima koji su ljubav prema kukcima poštovali i njegovali njegovu fascinaciju pa su mu, kada je malo porastao, počeli i kupovati knjige o kukcima što ga je dodatno zainteresiralo za ove životinjice.

Kad je stiglo vrijeme studiranja nije bilo puno dvoumljenja; između veterine i ekološke biologije pobijedila je potonja jer je odlučio - kako veli - da više voli "proučavati i podučavati nego liječiti".

Kako bi "svoje kukce" sačuvao, počeo ih je najprije fotografirati mobitelom, a kada je shvatio koliko ga to fascinira i kako kukce na ovaj način može približiti i široj publici, investirao je u ozbiljan fotoaparat i posvetio se makrofotografiji koja otkriva ljepotu kukaca izbliza.

Razgovarajući o odnosu prema kukcima, veli kako smatra da su kukci često demonizirani, da ih većina ljudi uopće ne doživljava, a kada ih se i doživljava, onda je to s gađenjem ili strahom. To je, tvrdi naš sugovornik, nepravedno prema bićima koja toliko čine za naš ekosustav i bez njih ne bi bilo ni nas, ni svijeta kakvog poznajemo.

Ne odnosi se to, dodaje, samo na pčele koje su ove godine proglašene najvažnijim živim bićima na planeti, već i na ostale kukce koji brinu o našem okolišu; od oprašivanja do razgradnje organske tvari. Bez kukaca, naglašava, ne bi bilo normalnog funkcioniranja ekosustava, a većina su zapravo naši saveznici.

- Želja mi je fotografijom, pričom i edukacijom približiti kukce, njihov svijet i značaj ljudima, navodi Kristian dodajući da većina ljudi voli slatke životinje poput delfina, mačića, psića, a kukce ne doživljava tako. No i kukci su, tvrdi, ako im samo damo priliku, isto toliko slatki.

- Neki su paukovi dlakavi baš poput naših kućnih ljubimaca, imaju velike izražajne oči, neke su bubice poput recimo zlatica ili strizibuba predivnih boja. Druge pak ispuštaju simpatične zvukove ili imaju neke specifičnosti po kojima se izdvajaju iz svog drugog životinjskog svijeta. Samo im treba dati priliku, poručuje Medak.

- Kada bi ljudi znali da su kukci najbitnije životinje na svijetu, ne bi samo tako zgazili pauka ili stršljena, no problem je što velik dio te netrpeljivosti proizlazi iz neznanja i straha. Nije svaka crna buba na podu žohar i nije svaka "velika pčela" invazivni stršljen koji samo čeka da nas ubode i ubije, poručuje naš sugovornik napominjući da su kukci plašljiva bića koja nisu agresivna i ne napadaju, ukoliko se ne osjete ugroženima.

- Hrvatska, pa tako i Istra, pune su karizmatičnih vrsta kukaca od kojih ne trebamo imati strah.

Strah od kukaca uopće nije urođen već naučen i prvo trebamo educirati roditelje da ne uče djecu da su kukci opasni, zločesti, da ih treba zgaziti. Korisnost kukaca i njihova uloga u ekosustavu je nezamjenjiva.

Već smo u "crvenom" kada govorimo o ugroženosti kukaca. Brojne vrste su izumrle i ukoliko ih ne počnemo doživljavati kao korisne i čuvati, ubrzo bi moglo biti (pre)kasno, upozorava ovaj mladi biolog koji o kukcima priča s tolikim entuzijazmom da je gotovo nemoguće ne zainteresirati se za temu.

Na pitanje kako možemo pomoći očuvanju kukaca, navodi da prvo moramo znati da su dva njihova glavna neprijatelja pesticidi i nestanak staništa. U zadnjih 150 godina svijet je izgubio između pet i deset posto svih vrsta insekata ili između 250 tisuća i 500 tisuća vrsta, podaci su studije iz veljače 2020., objavljene u časopisu Biological Conservation, a globalna populacija insekata opada stopom bez presedana i do dva posto godišnje. Zbog krčenja šuma, upotrebe pesticida, umjetnog svjetlosnog onečišćenja i klimatskih promjena, ova sitna stvorenja bore se za preživljavanje.

- Upravo tu ljudi mogu biti korisni i u svojim vrtovima, balkonima usred grada učiniti male zelene oaze koje će poput urbanih koridora u sve (pre)izgrađenom području pomoći kukcima da opstanu; da predahnu, nahrane se.

Ne mislim tu samo na oprašivače za koje valja zasaditi cvijeće, već i na to da pustimo dio dvorišta ili vrta da bude divlji, da nije sterilan. Ostavimo travu nepokošenu, koji natruli panj da kornjaši mogu položiti jaja, da ispod njih žive gujavice, balegaši, između panjeva paukovi naprave svoju mrežu. Štiteći njihova staništa štitimo razne vrste kukaca pa neka djelić našeg okoliša bude prijateljski i prema ovim živim bićima - poziva Medak.

Na pitanje koji je njemu najdraži kukac, veli kako je to zasigurno nosorožac. Za njega oduševljeno veli kako je to ‘kralj njegova života‘ pokazujući nam tri tetovaže koje mu je posvetio, a uskoro stiže i četvrta.

- Ovo malo biće savršen je kukac. Od larvi koje se hrane trulim drvetom i na taj način omogućavaju njegovo razlaganje odnosno kruženje materije u prirodi, preko kukuljica i presvlačenja postaje predivan kornjaš kojemu se, kada "obuče" svoje najbolje odijelo, zatvara usna šupljina i on živi još samo nekoliko mjeseci.

U tih par mjeseci pari se i donosi novu generaciju, a onda dostojanstveno odlazi na drugi svijet. Njegova vrijednost je u tome što razlaže organsku tvar i čisti zemlju, čineći je bogatijom, pojašnjava nam.

Razgovarajući o samom fotografiranju kukaca, Medak priznaje da to nije lak posao jer kukci se ne mogu nagovoriti na poziranje.

- Ovdje mi puno znači moje poznavanje biologije i to što znam gdje pronaći pojedine vrste kukaca, ali i njihovo ponašanje pa mi je lakše prići im. Najteže je, veli nam, pozicionirati ih i uloviti "pravi kadar", pa je strpljenje ključni element pri snimanju.

- Kada ih uvjerim da nisam predator, da sam samo fotograf, nastaju za mene divni prizori, a sudeći prema reakcijama publike na izložbi, uspio sam u svom naumu da ljudi na kukce prestanu gledati sa strahom ili gađenjem, već s radoznalošću i simpatijom.

Izložbe će se, s istim ciljem, nastaviti izlagati, a uskoro planira i prva predavanja o značaju kukaca.

Jer, kako veli, ljudima koji su opterećeni brojnim problemima, možda i ne prolazi glavom koliko su za nas bitna ta sićušna stvorenja oko nas. No, želimo li da naši unuci i praunuci jedu jabuke, morat ćemo na njih početi obraćati pozornost i učiniti sve da ih zaštitimo, slikovito završava naš sugovornik inspirativnu priču o kukcima.

Kukce ljudima nastoji približiti i kroz anegdote pa tako, napominje, svima priča da pauk u kući donosi novac (nadajući se da će ih to spasiti od udaraca novinama), da trčak ima nadimak "lepa subota" jer ukoliko ga u vrtu vidimo u petak znači da će sutra biti lijepo vrijeme.... Tu su i dobro poznate priče o bubamari koja donosi sreću, bogomoljki i crnoj udovici koje jedu svoje mužjake....