Rode Malene više nema, pokopao ju je Stjepan Vokić na njeno omiljeno mjesto. No, Klepetan i jedan njihov sin su i dalje tu. Gnijezdo je i dalje na istom mjestu. Rode će i dalje dolaziti. Problemi koje je taj umirovljenik imao - i dalje su ostali. Dok diljem zemlje oni koji su pratili najljepšu životinjsku priču tuguju, Stjepan kupuje najjeftiniju hranu i zbraja minuse.
- Klepo je napravio ovome njihovome malome gnijezdo u blizini, tako da on ima svoje. Iduće godine će sigurno obojica dovesti ženke sa sobom. No, u prirodi je za njih sve manje hrane. Nekad je sve bilo uravnoteženo, ali se to promijenilo... Ne mogu ja njih vidjeti gladne, pa im kupujem dohranu. Uzeo sam neki dan najjeftinije meso, ne mogu više od toga. Nekad ne mogu ni to. Ni ribe više ne mogu loviti, tako da sam prisiljen otići u dućan po hranu - priča umirovljenik Stjepan, koji nevoljko govori o tome kako se on nosi s gubitkom Malene. Tko nije volio životinju i izgubio je, ne zna kako je, kaže. No, nastoji sada misliti na druge, koji trebaju pomoć.
Dvije rode dnevno pojedu i po kilogram i pol mesa. Kad Stjepan nema što da im da, odlaze, pa se vrate nakon nekoliko dana. Pokušavaju naći hranu, kaže nam on, ali teško je. Sve je manje riba koje mogu uloviti. A ključno im je ovo doba, da skupe snagu za let prema jugu. Krenut će, kaže 10. kolovoza. Deset dana prije nego krenu provest će u gnijezdu.
- Klepo odlazi zadnji, on putuje tek 28. kolovoza. Svake godine isto. Provjeri jesu li sve druge rode krenule na put i tek onda kreće. Ove godine je manje malenih - Malenoj su se smrzla jaja u gnijezdu, njihovom sinu, tom koji je sad ovdje, isto. Jedino njegov prijatelj ima šest malenih, sad ih baš uči letjeti. No, da je dobro, nije, zato i trebaju pomoć - kaže Stjepan, koji kaže da bi samo volio da svog Klepu može otpratiti u dobrom stanju. Par dana prije leta rode jedu samo lagano, ali upravo u ovo doba potrebna im je jača hrana.
I dok neki prodaju magnete na kojoj je Malena, Stjepanu nikad nisu ponudili pomoć. Kažu mu da će se ptice snaći već nekako za svoju hranu, kako su se uvijek snalazile. No, zaboravljaju koliko je čovjek promijenio prirodu i da životinje svih vrsta sve teže i teže dolaze do obroka.
Stjepan se svih ovih godina s hranjenjem roda snalazio sam. Nije mu žao, kaže - u krugu od 30 kilometara nema nijednog gnijezda, a oko njegove kuće ih je šest. Znaju rode da će im tu netko pomoći s hranom, a ako poletarci ispadnu iz gnijezda, da će ih vratiti. Zato vole biti u njegovoj blizini, a on je sretan zbog toga.
- Znali su radnici, koji su tu bili poslom, pitati zašto se meni Klepo i Malena tako raduju, a njima ne. Pa kako da mi se ne raduju, kad smo zajedno 66 ptića podigli, kad sam ja njihov, a oni moji? Uvijek je tako bilo i bit će. Malene nema, ali ona je i dalje moja, baš kao što je i Klepo moj. Siguran sam da će iduće godine u gnijezdo dovesti novu ženku, priroda tako ide, normalno je to, a ja ću uvijek biti tu da pomognem. Ne samo njemu, nego i drugim rodama - kaže Stjepan.
Broj njegova računa je HR 3423 4000 9310 3869 346. U napomenu samo napisati "Pomoć za rode".