Jedan ribar je u Jadranu ulovio komarču, a ono što ga je iznenadilo jest činjenica da su joj usta bila puna smeđih, dlakavih bodlji. Za pomoć se obratio stručnjaku Peri Ugarkoviću, jer ga je zanimalo s kim je to riba imala kontakt. O čemu god da se radilo, susret je bio kratak i riba to stvorenje nije progutala, jer ga nije bilo u njenom želudcu.
Ugarković mu je potvrdio da se radi o crvu Aphrodita aculeata. Riječ je o uobičajenom stanovniku našeg mora, no zbog njegovog načina života ga je malo ronioca imalo priliku vidjeti. Poznat je i kao morski miš, a prema jednom opisu, riječ je o psihodeličnoj nakupini oštrih dlačica, bodlji i igala koje je najpametnije uopće ne dirati, piše Otvoreno more.
Morski miš u principu nije u skladu s onim što biste očekivali da je crv. Nije nimalo nalik na tanku cjevčicu već je prilično zdepaste građe. Naraste do 20 centimetara u dužinu i pet u širinu.
Tijelo mu je prekriveno baršunastim čekinjama, a po obod je obrubljen širokim rubom dugih staklastih ‘četina‘ među kojima se nalaze mnogo deblje i čvršće bodlje. Kad se okrene tada se može vidjeti i njegova segmentirana građa. Veliko uvećanje otkriva impresivan arsenal Svaki segment ima postrance par mesnatih ‘stopala‘ koji se nazivaju parapodije koje uključuju snopove bodlji na vrhu.
Morski miš ih koristi dok kopa kroz sedimente morskog dna, do dubine od čak 3000 metara gdje lovi druge crve, mekušce i rakove. Većina morskih miševa koje more naplavi su ili uginuli ili u najboljem slučaju letargični. No dovoljno ga je staviti u staklenu posudu ispunjenu morem da bi se mogla vidjeti prava čarolija, kaleidoskopsko prelijevanje duginih boja.
To impresivno kromatsko svjetlucanje plavih, crvenih, zelenih i žutih boja izvire iz finijih niti, dok deblje bodlje svijetle poput žara, stvarajući drečavu raskoš boja, inače rijetku za stvorenja iz dubine.
Dugo se raspravljalo o svrsi ovih boja, ali nedavna istraživanja nano-strukture čekinja i dlačica otkrila su prvi poznati primjer prirodnog fotoničkog inženjeringa.
Pod elektronskim mikroskopom, svaki filament je prikazan kao šuplja cijev čije se stijenke pak sastoje od 88 slojeva šupljih šesterokutnih cijevi, koje idu paralelno s duljinom čekinje zbog čega poprečni presjek nalikuje na saće.
Kada svjetlost pogodi ovu preciznu matricu cijevi, ona se cijepa i reflektira te dijelove u određenom dijelu svjetlosnog spektra. Nevjerojatno, ova je struktura vrlo slična umjetnim strukturama koje razvijaju fizičari u uzbudljivom području fotonskih komunikacija, koje koriste svjetlost umjesto električne energije u telekomunikacijama i računalstvu. Za ovo moramo moći pojačati i kontrolirati fotone. Morski miš je to cijelo vrijeme radio.
Ovaj zanimljivi crv je uspio ostvariti gotovo stopostotnu refleksivnost, daleko uspješnije od svega što je naša tehnologija otkrila.
Naravno, postavlja se pitanje kakvu korist od svega toga ima taj crv?
Jedna je najjačih teorija je da takva svjetlosna predstava odvraća druge grabežljivce u nejasnoj tami koja vlada u dubinama podvodnog svijeta.
Kad bi koristio normalne pigmentirane boje, većina svjetlosti koja pada na njegovo ‘krzno‘ jednostavno bi se apsorbirala i on bi bio nevidljiv, ili u najboljem slučaju siv.
Uvođenjem ove napredne fotonike morski miš je nadišao ta fizikalna ograničenja i sebi osigurao zaštitu još prije napada.
Tek kad se okrene na leđa vide se segmenti
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....