Naš poznati podvodni istraživač Velimir Vrzić objavio je snimku murine. Snimio ju je njegov prijatelj Thomas Robič, a Vrzić je sa svojim pratiteljima podijelio zanimljivosti vezane za ovu životinju.
One mogu biti vrlo agresivne, ali najviše kad je riječ o samoobrani. Zmijoliko tijelo prilično je zastrašujuće, a mogu narasti do metar i pol. Murina u krvi ima ihtiokemotoksine zbog kojih joj je krv otrovna pa treba paziti da ne dospije u probavni sustav ili na otvorenu ranu. Imaju vrlo velike zube i jak stisak čeljusti te je ugriz iznimno bolan, a rane zarastaju sporo.
U Jadranu žive dvije vrste murina – žutošarka, koja je dosta česta i murina crnka o kojoj se malo zna. Murine su grabljivice i jedu prvenstveno sitnu ribu, hobotnice, lignje, sipe i rakove. Ne gade se ni strvina.
Obično se drže dubina do 20-60 metara, ipak murina žutošarka (Muraena helena), stalan je stanovnik Jadrana i može se spustiti do kote od 800 metara.
One su grabljivice u zasjedi, kriju se u koraljima, pukotinama stijena i pećinama morskog dna tijekom dana, a noću izlaze u lov i odlaze dosta daleko od svojih skloništa. Mogu da plivaju blizu pješčanih i šljunkovitih plaža, mjesta zaraslih podvodnim rastinjem, nad muljevitim dnom, jednom riječju – svuda. Murine, pretpostavlja se, imaju dosta loš vid, što se kompenzira odličnim čulom mirisa.
Koliko točno murine žive – nije ustanovljeno. Većina vrsta može da živjeti duže od deset godina.
Murine se mrijeste blizu obale, gdje polažu ikru – oko 60 tisuća jajašca. No, njihovo razmnožavanje je jako loše proučeno. Kao i kod svih predstavnika reda jegulja, razvoj murina prolazu kroz posebnu fazu larvalnog razvoja – „Leptocephalus“. Od larvi drugih riba leptocefalosi se razlikuju po sasvim providnom, jako spljoštenom tijelu sa strana, odsustvom crvenih krvnih zrnaca u krvi i drugim anatomskim osobinama, a također dužinom ovog stadija života.