Stroge kazne i maksimalna izolacija nisu zaustavile temperament Roberta Strouda, koji je u povijest ušao kao jedan od vodećih ornitologa. Njegov je svijet bio zatvoren unutar četiri zida raznih zatvora, ali, nakon što je izbjegao smrtnu kaznu, uspio je popuniti svoje vrijeme.
Robert Stroud započeo je svoj 54-godišnji boravak iza rešetaka nakon što je 1909. ubio čovjeka. U federalnom zatvoru Leavenworth razvio je interes za ornitologiju, naposljetku uzgajajući kanarince, a zatim je napisao dvije knjige na tu temu.
Nakon što je preselio u zatvor Alcatraz, postao je poznat kao “Birdman of Alcatraz“, ornitolog Alcatraza, s izdavanjem biografije i istoimenog filma. Dio rukopisa koji je napisao o federalnom zatvorskom sustavu objavljen je 2014. godine, više od 50 godina nakon njegove smrti, piše Novi list.
Robert Franklin Stroud rođen je 28. siječnja 1890. u Seattleu, Washington. Budući da je odrastao uz oca zlostavljača, prestao je ići u školu nakon trećeg razreda. S 13 godina je pobjegao od kuće, a s 18 je počeo raditi u tvrtki za izgradnju željeznica na Aljasci.
Godine 1909. počinio je prvo ubojstvo. Osuđen na 12 godina zatvora, Stroud je poslan u federalni zatvor na McNeil Islandu, Washington, gdje se pokazao kao težak zatvorenik, napao je bolničku sestru i izbo cimera iz ćelije, zaradivši tako još šest mjeseci zatvora.
Godine 1912. Stroud je prebačen u savezni zatvor Leavenworth u Kansasu, i tu je pokazao interes za učenjem u svojoj novoj ustanovi, pohađajući tečajeve strojarstva, inženjerstva, glazbe, teologije i matematike. Međutim, nasilne tendencije nisu jenjavale: nakon što je njegov brat odbijen pri pokušaju posjeta 1916., Stroud je nožem izbo čuvara u zatvorskoj kantini.
Osuđen je za ubojstvo prvog stupnja, a presuda je bila - smrt. Međutim, predsjednik Woodrow Wilson 1920. preinačio je kaznu u doživotnu bez pomilovanja i direktor Leavenwortha je odlučio da će Stroud služiti kaznu u samici.
Tijekom šetnje u zatvorskom dvorištu 1920. godine, Robert Stroud naletio je na palo gnijezdo malih ptica. Odveo ih je u svoju ćeliju i zainteresirao se za njih. Počeo je čitati sve knjige koje je mogao nabaviti o toj temi i bilježio vlastita zapažanja o ponašanju i određenim bolestima o kojima knjige nisu izvještavale.
Dobio je dopuštenje za uzgoj kanarinaca i u jednom ih je trenutku imao čak 300. Živjele su u kutijama za cigarete koje je on oblikovao u kućice, i to u susjednoj ćeliji, jer u njegovoj nije bilo mjesta.