Morski psi čekićari uglavnom žive u toplijim morima i oceanima duž linija obala, kao i na kontinentalnim pragovima. Najčešće se mogu vidjeti oko rta Malpelo u Kolumbiji, kod otočja Galapagos, blizu Molokaija na Havajima i duž obala južne i istočne Afrike. Tijekom dana plivaju u jatima, a noću su uglavnom samostalni lovci.
Ovi su morski psi posebni zbog svog izgleda: njihove glave izgledaju kao da su iz nekog crtića, dok im ostatak tijela nalikuje ona drugih morskih pasa. Sasvim sigurno da im ‘lice‘ ima neku funkciju, a znanstvenici smatraju da im ova neobična karakteristika pruža nekoliko prednosti, piše National Geographic.
Prvi ima veze s vidom. Morski psi čekićari imaju posebne organe sluha po imenu Lorenzinijeve ampule, koje se nalaze na donjoj strani njihove glave, piše RTS. Ovi organi nalik porama mogu otkriti elektricitet, jer se zapravo ponašaju kao detektor metala - otkrivajući i locirajući plijen zakopan pod pijeskom na dnu oceana. I obični morski psi imaju ove senzorne organe, ali čekićari ih imaju više. Što su ovi organi udaljeniji na bočnim stranama glave, to su precizniji u određivanju lokacije plijena.
Znanstvenici također misle da oblik glavel pomaže morskih psima da se brže okreću dok plivaju.
Proučavanje fosila ovih životinja svodi se na proučavanje njihovih zuba, jer tijela morskih pasa nemaju kosti već hrskavicu. Ona se razgrađuje mnogo brže nego zubi ili kosti. No, fosili zubiju ne govore ništa o evoluciji njihovih lubanja, pa su znanstvenici koristili DNK materijal uzet iz stanica morskih pasa.
Rezultati su pokazali da su starije vrste imale proporcionalno veća izduženja, a mlađe vrste manja. Znanstvenici ovo objašnjavaju time da se životinja može roditi s defektom koji može biti koristan za njen opstanak. Sve dok abnormalnost ne ugrožava njen opstanak i sposobnost reprodukcije, ta osobina se može prenijeti na sljedeću generaciju. Stoga, oni misle da se upravo to i dogodilo s ovom vrstom morskih pasa.