Život nam nekad donese posve neočekivane uloge. Ivana iz Zaprešića sasvim sigurno nije zamišljala kako će jednoga dana nakratko postati zamjenska majka - pilićima. No, dogodilo se upravo to.
Jedna njena poznanica otišla je u poljoprivrednu ljekarnu, gdje je vidjela piliće stare jedan dan. Pomislila je da bi bilo zgodno da joj se dijete poigra s njima, pa da ih pokloni nekome. Taj krivi pogled na živa bića kao na igračke doveo je do toga da se pilića trebalo riješiti kad je morala otputovati iz grada. Tu je uskočila Ivana.
- Preuzela sam brigu za njih imajući na umu da ću ubrzo morati pronaći bolje rješenje, jer nisu mogli dugo ostati kod mene u stanu. No, bila su to mala krhka stvorenja koja su očajno trebala pomoć, pa ih nisam mogla odbiti. Tresli su se od zime pa sam ih stavila na grijalicu. Neki nisu mogli niti samostalno jesti pa sam im trpala hranu u kljun.
Nakon nekoliko dana izvadila sam ih iz kutije. Skupili su se na mojim stopalima i odonda me nisu puštali na miru. Slijedili su me u stopu, ponekad sam se osjećala njihovim taocem. Uskoro sam im zagradila dio stana kako bi mogli trčkarati, no oni su se par puta ipak uspjeli provući. Tada bih ih našla kako se sunčaju uz prozor - priča Ivana, koja kaže da je to bio veliki izazov, jer nije lako živjeti s pilićima.
Kako radi od doma, mogla je svakih pola sata čistiti i provjeravati je li sve u redu. Uglavnom je sve bilo, no doživjela je s njima i zabavne zgode.
- Jedan je pilić uklizao pod radijator dok se naganjao s ostalima. Samo mu se vidjela stražnjica za koju sam ga morala čupati van. Znali su biti jako glasni pa sam se bojala da mi ne bi susjedi pozvali policiju. Ne znam kako bih im objasnila situaciju. Pa sam im puštala chillhop muziku da se smire. I funkcioniralo je - priča Ivana.
Priznaje kako ju je iznenadila njihova umiljatost: voljeli su se maziti i penjati po njoj. Jutarnja kava s njima u krilu ili poredanima oko njenih nogu postala je ritual. Gledala ih je kako izrastaju u šašave, smiješne, nestašne i umiljate životinje, koje se vole igrati i maziti.
- Iako nije lako naći nekoga tko bi se skrbio za piliće, pod uvjetom da ostanu živi, našla sam im dom kod jedne bake na selu gdje mogu trčkarati po dvorištu, a koja ih nema interes za njihovo meso. S vremena na vrijeme ću navratiti da vidim kako koke napreduju i popijem kavu s njima oko sebe - kaže Ivana, koja priznaje kako je uživala u neobičnom iskustvu i pet simpatičnih mališana.
