VAŽNA ODLUKA

Neodgovorni ljudi psa biraju po tome što je lijep ili ‘in‘. Evo što zapravo treba gledati...

Najprije morate biti iskreni prema sebi po pitanju toga hoćete li se uistinu moći u potpunosti posvetiti životinji

Ilustracija

 Rebecca Nelson/Imagesource/Profimedia

Suživot sa psom započinje još u danima kada odgovorni budući vlasnik razmišlja i donosi odluku o nabavi i izboru kućnog ljubimca s kojim će provesti njegovih desetak godina. Najprije morate imati na umu i biti iskreni prema sebi hoćete li se uistinu moći u potpunosti posvetiti životinji, tako da nepromišljena odluka o nabavljanju psa ne povuče za sobom godine traumatična iskustva u kojima će vam on biti samo na teret i s kojim nećete znati što činiti, piše Slobodna Dalmacija.

Nadalje, potrebno je preispitati i svoje financijsko stanje, jer odluka o nabavi psa povlači za sobom i rješavanje pitanja o sustavnoj brizi o ljubimcu, koja uključuje odgovarajući smještaj, redovito hranjenje i liječenje.

Tek nakon što ste sigurni da uistinu želite psa, da se možete o njemu brinuti i to financijski pratiti, možete razmišljati o izboru pasmine koja će vam najviše odgovarati. I upravo je ovaj segment bitan jer je važno odabrati pasminu koja će odgovarati i vašim financijskim mogućnostima, uvjetima smještaja životinje te stvarnoj potrebi za pojedinim predstavnikom određene pasmine. Svjedoci smo, na žalost, kako se u pomodarstvu, pod utjecajem filmova, društvenih mreža, razgovora s prijateljima, često puta donosi pogrešna odluka i nabavlja pas koji nam uopće nije potreban, kojemu se ne možemo prilagoditi s obzirom na njegove potrebe i pronaći mu pravo mjesto u našem životu.

Tako možemo posvjedočiti neodgovornim potezima vlasnika koji na plus 35 stupnjeva usred ljeta po splitskoj Rivi šetaju s krupnim bernardincem, koji se kuha u svom predebelom krznu. Uistinu, ako nemate vikendicu negdje u Alpama ili barem u Gorskom kotaru i ako se ne planirate baviti spašavanjem skijaša i izletnika iz snježnih nanosa, ne treba vam bernardinac u Splitu, ne morate biti ni sadist ni ekscentrik.

Isto tako, može se na gradskim ulicama primijetiti cijeli niz predstavnika pasmina kojima bi bilo bolje živjeti na nekom drugom mjestu i u drugoj sredini. Što će vlasniku u Splitu, recimo, leglo jazavčara, malih, kratkonogih pasa, kakvih se ovoga ljeta moglo vidjeti u šetnji Marjanom, specijaliziranih za lov i zavlačenje u jame, gdje će to u Splitu moći loviti? Ili što će im cijeli niz lovačkih pasa raznih pasmina, ptičara, goniča, koje sigurno neće koristiti u lovu, nego za šetnju po gradu? Tu je i podosta sve popularnijih haskija, koji se također ljeti kuhaju u svom krznu, jer je vlasnik odlučio biti glavni u društvu, susjedstvu, skretati pažnju na sebe tijekom šetnje i napraviti jadnoj životinji medvjeđu uslugu.

Bitno je, također, upozoriti roditelje, posebno u ovo predblagdansko vrijeme, da ne podliježu molećivim pogledima i suzama djece koja su se zagrijala za pojedinog psa viđenog na televiziji i traže da ga se kupi, jer će im najvjerojatnije biti zanimljiv kao štenac samo prva dva mjeseca.

Koliko je bombardiranost filmovima pogubna, pokazalo se na primjeru pasmina koje su u određeno vrijeme bile u vrhu popularnosti. Tako su u igri bili škotski ovčari zbog serijala filmova o Lassieju, a u kojem se na početku proslavila tada mlada Elizabeth Taylor, njemački ovčari (Vuk samotnjak, K-9, serije Pustolovine Rin Tin Tina, Inspektor Rex...), dalmatinski psi (101 dalmatinac), haskiji (Ostavljeni na Antarktici), belgijski ovčari (Max i Max 2), bernardinci (Beethooven), japanska akita (Hachiko: Priča o psu)...

Stalna izloženost filmovima, medijima, društvenim mrežama pogubno je djelovala i na budućnost i održavanje nekih pasmina, jer su ih pojedini neodgovorni uzgajivači "štancali" preko svake mjere u nemoralnoj želji za što većom zaradom, ne uzimajući u obzir osnovna pravila uzgoja koja podrazumijevaju kontrolu parenja i izbor odgovarajućih jedinki, uz eliminaciju nepoželjnih osobina. Tako su stvarani psi koji imaju malo ili nemaju uopće izvornih osobina svoje pasmine, a neodgovoran način uzgoja generirao je pojedine bolesti koje su se prenosile na potomke poput problema s kukovima, od kojih često znaju patiti njemački ovčari ili još nekih nasljednih bolesti koje su se mogle ukloniti u odgovornom uzgoju.

Svojedobno je prilikom svjetske distribucije američkog filma "Max" (2015.), redatelja Boaza Yakina, o belgijskom ovčaru koji je radio s američkim marincima u Afganistanu i čiji vodič gine, pokrenuta kampanja "Saving Max", kako bi se i tu pasminu koja se često koristi za rad u vojsci i policiji, u potrazi za nestalima, poštedilo nesretne sudbine koja je zatekla škotske ovčare, dalmatince, njemačke ovčare... da budu u igri dok traje opsjednutost tom pasminom.

Zanemareni pas, posebno ako je riječ o hiperaktivnim pasminama punima energije, poput belgijskog ovčara, koji tu energiju negdje moraju svakodnevno ispucati, postat će destruktivan, uništavat će namještaj u stanu, svoju kućicu i juriti i napadati djecu. I taj je pas zbog neodgovorna vlasnika predodređen završiti u crnim kronikama. Na žalost, ni film "Max", ni nastavak "Max 2" te kampanja zaštitara životinja koja je pratila distribuciju tih filmova nisu značajnije pomogli u podizanju svijesti o zaštiti te i bilo koje druge popularne pasmine, piše Slobodna Dalmacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. kolovoz 2022 03:40