Mačak Putnik svoj je ‘dom’, ulice Jordana, zamijenio toplim domom u Hrvatskom zagorju, u Zaboku. Putnik jordantskog podrijetla sad ima zagorsko ‘državljanstvo’. A do njega nije lako stigao. Čekao je godinu i pol, piše portal Ni Zagorje Malo.
Putnik se, tada još kao malo bezimeno mače, došuljao na prozor Mohamedu Al Younisu, koji je iz Zaboka otputovao u rodni Jordan kako bi uredio naslijeđeni stan pokojnoga oca.
– Kako smo radili u stanu, čuo sam da netko mijauče. Neki mačić je došao na prozor. Nahranio sam ga, napravio mu krevetić, on bi dolazio i odlazio kroz prozor stana i tako cijelo vrijeme dok sam bio tamo, gotovo tri mjeseca. Za to je vrijeme već i narastao. Kad je prvi puta došao bio je toliko mali da mi je stao u dlan – priča nam Mohamed Al Younis, koji je u Hrvatsku sa sjevera Jordana stigao 1971. godine na studij.
I u Hrvatskoj je i ostao. Oženio se, osnovao obitelj, radio. No, često putuje u rodni kraj iako je njemu, uvijek to govori, sada Zagorje dom. Dom koji je, uz djecu i unučad, sada postao bogatiji za još jedno živo biće. Mačka Putnika.
Nakon što je sredio stan, Al Younis se vratio u Hrvatsku. Putnik je ostao. Al Younis ga nije zaboravio, često ga se sjetio. U studenom ove godine ponovno je letio za Jordan.
– Išao sam pozdraviti susjede i čujem miceka da mijauče. Dojurio je prema meni. Pa to je bio moj Putnik! Ostao sam u šoku, prepoznao me je nakon toliko vremena. Ja mislim da je on mene čekao. Sve vrijeme, koliko sam sada bio tamo, samo je hodao za mnom, pratio me, bio u stanu. Rekao sam si ‘bogami, kad je tako, ne mogu ga sada ostaviti na ulici, moram ga zbrinuti’. Tražio sam mu dom, želio sam da ga udomi netko tko će ga držati u kući i lijepo se brinuti o njemu. Nisam našao udomitelja kakvog sam želio za Putnika. Slao sam djeci u Hrvatskoj fotografije i oni su mi rekli ‘pa dovedi ga doma sa sobom’ – prepričava nam Al Younis.
Putniku je trebalo srediti papire, izvaditi putovnicu, kupiti avionsku kartu, mali kavez za put u avionu. Papirologiju je riješio u hrvatskom veleposlanstvu. Kartu za Putnika platio je 70 eura. I tako se Putnik ukrcao u prvi avion do Ammana. I tu je zapelo. Glavna stjuardesa u drugom avionu nije željela mačka.
– Baš je bilo dramatično. Stjuardesa ni pod koju cijenu nije željela Putnika ukrcati u avion. Ne znam koga sve nisam zvao. Tada se i pilot usprotivio, unatoč tome što je Putnik imao sve dokumente i što je bio u boksu. I iz uprave avio kompanije su uvjeravali posadu da je s mačkom sve u redu i da se može ukrcati i poletjeti za Hrvatsku, ali bezuspješno. Na koncu nam je predstavnik avio kompanije promijenio let. I tako je Putnik stigao u Hrvatsku – priča nam Al Younis.
U to vrijeme nije imao ime. Nazvao ga Mohamedov unuk Benjamin. Kad su stigli s aerodroma, pitao je djeda kako se zove. Kad mu je rekao da mačak nema imena, maleni je odmah dobio ideju.
- Neka se onda zove Putnik. Tako je daleko putovao - predložio je petogodišnjak. Tako je i bilo.
Putnik sada ima oko dvije godine. Kaže njegov skrbnik da se je u Zagorju udebljao dva kilograma. Sigurno je da bi za Božić i Novu mogao dobiti još koji gram viška, jer je sasvim sigurno da će dobiti poneku dodatnu poslasticu, kaže nam Mohamed.
Sve je Putnik naučio, no ne razumije hrvatski. Kaže njegov vlasnik da se oko toga niti ne trudi.
– Kad s njim pričam na hrvatskom, uopće ne trza. Reagira samo na arapski jezik i to nam je jako smiješno. No, učim ga hrvatski. Kad izgovorim nešto na arapskom, ponovim to i na hrvatskom kako bih ga naučio razumjeti. Ali i dalje ne trza na ‘mic, mic’, samo me gleda. Kada mu to kažem na arapskom, ‘bis, bis’, onda dođe – smije se Al Younis kojemu je sada srce na mjestu jer, kaže, ne bi mogao mirno spavati da je opet otišao, a da Putnika nije poveo sa sobom.