Od davnina pa do danas zmije se opisuju kao zle, agresivne i nadasve “podle”. Nijedna druga skupina životinja nije kroz povijest pretrpjela i preživjela više mučenja i nepotrebnog ubijanja – a sve zbog neutemeljenih vjerovanja, mitova i straha ljudi od nepoznatoga. Danas, unatoč velikom napretku u znanju i osviještenosti o očuvanju prirode, mnogo ljudi i dalje gleda na zmije kao na nešto čega se treba bojati i što bi bilo najbolje istrijebiti, objavili su iz Javne ustanove Međimurska priroda.
Nažalost i zmije su ugrožene iz brojnih razloga (cijepanje staništa, zaraštanje travnjaka, onečišćenje, stradavanje na prometnicama i sl), a jedan od značajnijih razloga je i ubijanje zmija kao posljedica straha.
- Pri izlascima u prirodu i šetnjama kroz visoku travu ili grmlje nositi duge hlače i cipele koje štite nogu od ugriza. U šetnji treba paziti da se ne staje na nepregledna mjesta, a prije odmora treba provjeriti mjesto na kojem ćemo sjediti. Pri susretu sa zmijom otrovnicom treba se odmaknuti na sigurnu udaljenost tj. ako je moguće zaobići je i zaplašiti udarcima o tlo (zmije izrazito dobro osjete vibracije tla). Dakle, zmije ne love i ne ganjaju ljude već bježe čim zamijete čovjeka - poručili su.
Ako ugrize, ne bismo je trebali pokušati uhvatiti ili ubiti, kako bi je odnijeli liječniku, jer bi pri tome mogla ponovno nekoga ugristi. Ovo je posebice opasno ako se radi o otrovnom zmijskom ugrizu. Liječnici vrlo dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a točno određivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih triju naših otrovnica primjenjuje isti protuotrov.
Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti koliko je god moguće te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva, a ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova. Osobu je potrebno što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove, a poželjno bi bilo očistiti ranu i imobilizirati ekstremitet koji je zadobio ugriz pomoću nekog čvrstog predmeta i zavoja.