Zadarski azil smo uvijek zamišljali negdje na rubu grada, na nekoj suhoj zemlji, bez ijednog stabla. Čudili smo se, slušajući glasine o tome da su neki ljudi s tog područja bacili oko na zemljište i da ih žele iseliti od tamo. Tko bi htio takvo pusto zemljište, pitali smo se.
No, stvarnost je posve drugačija. Od svih azila u kojima smo bili, ovaj je jedini prirodno obdaren zelenilom. Guste krošnje borova stvaraju predivan hlad ljeti, a ne zaboravimo da su šišarke koje s njih otpadaju (zacijelo) psima strašno ukusna žvakalica, a usput se s njima može beskrajno zabaviti. Boksevi su čisti, kućice uredne, a na psima se vidi da se redovito hrane i da se s njima ljudi druže. Drugim riječima, socijalizirani su.
Kako to uspijeva izvesti, kojom čarolijom, tih nekoliko volonterki, kojima grad nikad nije pomogao, na akcije u azilu vječno dolazi dvoje istih ljudi, a udomljavanje pasa u Zadru kao ideja nikad nije bilo popularno? Nemamo pojma, ali polazi im za rukom.
- Ovo je privatni posjed, tu su neki neriješeni odnosi, ne zna se zapravo čiji je, pa tako... Mi smo, eto, tu. Kad kažem mi, mislim na četiri volonterke. Grad nam ne pomaže ništa, Županija nas pogurne s 10 tisuća kuna godišnje, ako i toliko. Znate cijene hrane, znate cijene veterinara, jasno je da je to kap u moru - kaže nam jedna volonterka dok šećemo među boksevima.
U tom je času tamo 150 pasa. Gledaju nas znatiželjno s druge strane žive, drugi sramežljivo virkaju iz kućica, treći nam odmah njuše prste i daju puse. Mila neka čeljad, mora se priznati. Kakvih je bucmastih tijela i pikulastih očiju najviše? Onih hrvatskih ovčara. Crni, srednje veličine, neprimjetni. Gule svoje dane, čekaju bolje sutra, ali ono ne dolazi u Hrvatskoj, nego samo u Njemačkoj. Postaje to mantra za sve više onih koji su rođeni u ovoj zemlji. Nažalost.
- Da nije udruge iz Njemačke, koja nam pomaže s plaćanjem veterinara i hrane, nema šanse da bi išta napravili. Oni pomažu udomiti većinu pasa. Ima nešto udomljenja i na području grada, ide to čak nabolje zadnjih godina, ali to je još uvijek malo. Premalo - kaže nam volonterka.
Dodaje kako se o psima zaista vodi računa. Nisu sami, ide se s njima u šetnje, liječi ih se, navikava na ljude... Sadašnja brojka, premda je velika, nije najveća. Prije par godina je bio čisti horor: u azilu je lajalo 450 malih grla. Bio je to totalni kaos, pucalo se po šavovima. Sad je brojka ipak manja, premda i dalje ogromna.
- To su ipak rezultati akcije kastracija. Dogovorili smo se s veterinarima i davali ljudima 50 posto nižu cijenu, samo da kastriraju pse. Dobro je bilo, oko 160 vlasničkih pasa je to obavilo. No, najgore je bilo na području zbog kojeg smo krenuli u tu akciju: Benkovcem i okolicom. Od tamo nije bio nijedan pas na kastraciji, jer ljudi iz tog područja ne žele raditi takve "neprirodne stvari". A na tom području je najviše napuštenih pasa, na tamošnjem sajmu ih se prodaje, a ono što ne prodaju, bace kao smeće - kaže nam volonterka.
O Gradu Zadru, kaže, ne trebamo ni pričati. Godinama se obećava novi azil, ali on nikako da se počne graditi. Nije u tome Zadar jedini - eno Žarkovice u Dubrovniku. Grad im desetljećima govori da će graditi azil. Mogli su ga do sada napraviti od zlata, kažu ljudi s tog područja, a sve se svodi na onu tugu na brdu. Da, puno je truda i ljubavi uloženo na tom brdu, divna je žrtva sestara Sambrailo, ali lokalna vlast se (po zakonu) mora baviti time, a ne biti sretna dok netko tamo preuzima njihove brige.
- Naš grad ima sklopljen ugovor s jednim malim azilom. Kapacitet mu je 40 mjesta. Mislim da je sve jasno - zaključuje volonterka.
No, iz Grada nam kažu kako oni s tim nemaju mnogo veze. Za sve je, kažu, odgovorna Županija, na koju su nas uputili. Oni pak kažu da je u svibnju prošle godine Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo grada Zadra izdao lokacijsku dozvolu za Sklonište za životinje na zemljištu koje je po prostornom planu bilo planirano za tu namjenu,a kojeg je Zadarska županija dobila od Ministarstva državne imovine.
- Sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli izrađen je glavni projekt i predan je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole koju očekujemo u najskorije vrijeme. Planirani početak izgradnje je zadnji kvartal ove godine, s rokom izgradnje od 6 – 8 mjeseci. Zadarska županija redovito sukladno mogućnostima daje financijsku potporu udruzi koja brine o napuštenim životinjama, a povremeno donira i potrošni materijal neophodan za skrb o napuštenim životinjama - kažu iz Županije.
